Još od samog postanka ljudske vrste njeni pripadnici su pokušavali da objasne razne pojave a kada to nisu mogli onda su nekim ljudima ili stvarima davali nadprirodna svojstva.
Dokazuje to i činjenica da postoje neki vjernici koji svjedoče o nesvakidašnjim čudima koja su se događala upravo ovdje. Područje oko Trgovišta bogato je crkvama i samostanima – od srednjeg vijeka do onih modernih, koji su vrlo zanimljivi i posjećuju ih brojni hodočasnici i turisti. Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, građevina iz 14. stoljeća na Vražjem kamenu kod Trgovišta, jedan je od turistički važnih lokaliteta u jugoistočnom dijelu Srbije. U gornjopčinjskoj zajednici duboko se vjeruje da Majka Božja liječi žene u crkvi od neplodnosti. Priča se da u crkvu dolaze žene nesposobne za stvaranje obitelji i da, kada je prazna, uberu malo prašine s freski i pojedu je vjerujući da će to omogućiti začeće.
- Također, vjeruje se da boravak na ovom mjestu pruža osjećaj spokoja i mira. Stanovnici dolaze u ovu crkvu, ali se u njoj samo u rijetkim slučajevima vjenčaju i krste svoju djecu. I ima svoje. To su se zaljubili momak i djevojka; on je bio jedino dijete iz ugledne obitelji dok je ona bila najljepša djevojka u Pčinji. Međutim, njihove obitelji nisu se slagale i nisu željele ovaj brak. Na kraju su se, eto, roditelji ipak složili, a vjenčanje je održano u Crkvi Djevice Marije na stijeni. Kad su nakon obreda vjenčanja izašli iz crkve, mladenci su uzjahali na svoje lijepo nakićene konje.
Njegovi su se uplašili buke i glazbe, pokleknuli i otišli preko ruba litice u provaliju. Mlada je potrčala do ruba sjedala i, prije nego što je itko mogao shvatiti što namjerava učiniti, bacila se preko mrtvog tijela. Đavolji kamen. Riječ je o desetak kamenih uvala čija visina doseže pedesetak metara. Prema priči, đavoli su hteli da spoje rukavce Pčinje u pokušaju da reka poteče prema Bugarskoj u podnožju toka, kod sela Šajince. Iz pčinjskih brda izvlačilo se ogromno kamenje; tamo su ih nosili; zatim ih je tvrdoglava rijeka koja se slivala u promjenama, bujanju, natjerala prema Končuljskoj klisuri, prema Kosovskom Pomoravlju.
Tu između stijena susreće pravog planinara. Uzevši ga na leđa, krenuše natrag. Kamen je bio težak, čak i za njih dvojicu, i često su zastajali da se odmore. Prvi pijetlovi zapjevali su kad su bili u Trgovištu. Onda su jednog bacili kraj mlina i nestali. Tako je toga jutra uz rijeku nastao Vražji kamen. Crkvu Presvete Bogorodice sagradio je srpski vlastelin Dejan Marković u 14. veku uz blagoslov cara Dušana sa kojim je Dejan bio u srodstvu sa svojom sestrom Teodorom.
Danas je crkva Djevice Marije pod zaštitom kao spomenik kulture od iznimne važnosti. Iako se iz podnožja čini da je uspon do crkve uz stijenu gotovo nemoguć, do nje se bez napora i lako stiže uskom kozjom stazom.
Bonus tekst:
Češnjak, poznat po svom snažnom okusu i mirisu, jedna je od najstarijih biljaka i igrao je temeljnu ulogu u svakoj kulturi i sustavu narodne medicine. Omiljena ljekovita biljka, kroz povijest staru više od pet tisuća godina, porijeklom iz središnje Azije, unesena je u gotovo sve dijelove svijeta. Sadrži izvrsne hranjive tvari koje jačaju imunitet i čine čuda za zdravlje. Glavna komponenta češnjaka je alicin, čije mu se antibakterijsko, antivirusno, antigljivično i antiparazitsko djelovanje pripisuje. Češnjak je imao izuzetnu vrijednost unutar egipatske kulture; nazivali su je biljkom bogova.
Davali su ga robovima za povećanje snage i stavljali ga u grobove faraona. U staroj Grčkoj i Rimu češnjak su koristili sportaši kako bi poboljšali svoje performanse u igri, dok su ga vojnici uzimali prije rata kako bi razvili izdržljivost i nepobjedivost protiv bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao do obala Indije i Kine. Na oba mjesta bio je cijenjen ne samo kao kulinarski sastojak, već i zbog svojih ljekovitih svojstava. Zbog svojih kulinarskih i ljekovitih vrijednosti, svako kućanstvo mora koristiti češnjak u svakom obroku. Budući da se koristi kao aroma u gotovo svim namirnicama, češnjak predstavlja važnu komponentu prehrane.
Danas ga veliki broj ljudi smatra prirodnim antibiotikom koji našem organizmu omogućuje borbu protiv velikog broja bolesti. Također se navodi da se miris češnjaka lako može ukloniti uzimanjem soka od limuna, jabuke ili mente, dok neki preporučuju da se može ublažiti žvakanjem zrna kave ili gutanjem soka češnjaka pomiješanog s maslinovim uljem.
