Mnogo ljudi na svijetu žele da postanu roditelji ali im ot ne polazi za rukom, dok s druge strane pojedinci svoju djecu ostavljaju i napuštaju. Danas vamdonosimo životnu priču Milice sa Kosova.
Milica Mršulja je osoba koja je kroz svoj život prevalila duboko mukotrpan i emotivan put. Njezina pripovijest počinje u njezinu djetinjstvu, kada je ostavljena pokraj kontejnera tijekom zime 1994. na Kosovu. Ovaj tragični incident postavio je temelje za njezinu kasniju egzistenciju, tijekom koje će se susresti s brojnim izazovima, istovremeno otkrivajući ogromnu otpornost koja se nalazi u njoj. Zima 1994. označila je tužan početak za novorođenče pronađeno pored kontejnera u Gnjilanu. Iako identitet njezinih roditelja ostaje tajna, ovo je dijete imalo sreću iskusiti ljudsku dobrotu.
- Po dolasku u rodilište dobila je ime Nera, počast grčkoj božici koja simbolizira hrabrost. Kasnije je od milja zvana Milica i srdačno je primljena u obitelj Nikolić iz Leskovca, koja ju je, iako nema svoje djece, s ljubavlju i pažnjom prigrlila u svom domu. Unatoč tome, podaci o njezinu pravom podrijetlu nisu bili lako dostupni. Godine 1999., kada je Milica imala nepunih pet godina, saznala je za njeno usvajanje. Ovo nesretno otkriće prenijeli su njezini kolege iz razreda, koji su je zbog podrijetla ismijavali.
U tom su trenutku njezini roditelji iskoristili priliku da objasne stvar, uvjeravajući je da je njihova odluka da je posvoje proizašla iz ljubavi, iako joj nisu biološki roditelji. Tijekom godina ustrajno je tražila vlastiti identitet i zadubila se u istraživanje svog podrijetla, a sve se vrijeme borila s upornim upitima o svojim biološkim roditeljima. Sa 16 godina krenula je u potragu za otkrivanjem svoje prošlosti, postavljajući roditeljima pitanja o svom podrijetlu i identitetu svoje biološke majke i oca.
Iako su joj roditelji pružali nepokolebljivu podršku tijekom njezinih istražnih potraga, informacije koje su joj bile dostupne bile su rijetke. Milica je svoje rodno mjesto objavila kao Kosovo; Ipak, put do dobivanja preciznih informacija bio je mukotrpan i pun poteškoća. Nakon godina istrage, otkrila je da su njezini biološki roditelji imali značajne položaje na Kosovu, a da je njezin otac navodno pokušao prikriti cijelu situaciju. Iako je dobila temeljne informacije, i dalje su postojale brojne nejasnoće. U nizu pokušaja saznala je da je ostavljena u garaži koja se nalazi u ulici Cara Lazara u Gnjilanu, u blizini muzičke škole.
Unatoč nejasnoćama oko pojedinosti, spoznaja da je ostavljena da nestane u hladnoj noći duboko je utjecala na Milicu. Miličin prvi susret s biološkom majkom predstavljao je ključni trenutak u njezinoj potrazi za identitetom. U dobi od 18 godina ispričala je svoju priču na društvenim mrežama, posebno unutar Facebook grupe posvećene Gnjilanu. Taj je račun privukao značajan interes, a kroz razne razmjene s drugima počela je otkrivati podatke o svom podrijetlu.
Na kraju je saznala da se sedam žena odreklo svoje djece u razdoblju od 1993. do 1994. godine, među kojima je bila i njezina biološka majka. U početku je Miličina biološka majka izrazila nevoljkost da je prizna, no nakon nekoliko razgovora na kraju je prihvatila Milicu kao svoju kćer. Susret je bio pun emocija, jer je Milica konačno dobila odgovore koje je dugo tražila; usprkos tome, bilo je i duboko bolno. Njezina biološka majka iznijela je pojedinosti o okolnostima njezina odlaska, pripisujući to neodgovarajućoj podršci svog partnera, koji je bio u braku i stacioniran na Kosovu, uz nedostatak pomoći vlastitih roditelja.
Kreativnost služi kao utočište od patnje. Tijekom svog života Milica se suočavala s izazovnim trenucima spoznaja i tjeskobe koje je pretočila u svoja umjetnička bavljenja. Kao spisateljica, novinarka i glumica, postigla je uspjeh stvarajući djela koja odjekuju njezinim osobnim iskustvima. Milica tvrdi da “sretni ljudi ne pišu pjesme”, naglašavajući da je njezino stvaralaštvo duboko isprepleteno s dubokom emocionalnom boli koju je proživjela tijekom godina.
Do danas je napisala više romana, od kojih je jedan stekao veliko priznanje na Balkanu. Nakon što je postala majka i držala svog sina u rukama, shvatila je duboku tjeskobu koja proizlazi iz odsutnosti njezine biološke majke. Ovo joj je razumijevanje omogućilo da razvije emocionalnu distancu od svoje majke, iako je u početku žudjela za vezom. Naposljetku, nakon završetka tih razgovora, odlučila je prekinuti sve veze, budući da nije mogla oprostiti svojoj biološkoj majci njezina djela. Danas je Milica Mršulja prepoznata kao uspješna osoba – vrsna novinarka, umjetnica, supruga i majka.
Njezin život predstavlja primjer ideje da, čak i usred najtežih okolnosti, imamo sposobnost transformirati se u svoje najbolje sebe. Miličin narativ nadilazi jednostavno preživljavanje; predstavlja trijumf ljudske odlučnosti i sposobnosti da izađe iz najizazovnijih razdoblja postojanja. Unatoč brojnim nedaćama, ona trenutno vodi život ispunjen ljubavlju i podrškom – atributima koji su joj bili oduzeti u ranim godinama, ali su potpuno revitalizirani kroz njezine obiteljske veze i umjetnička bavljenja.
