Ljudske sudbine mogu biti jako nepredvidive i zaplete kakvi se stvaraju u samom životu ne bi mogao da izmisli ni najmaštovitiji holivudski režiser. Danas vam donosimo jednu neobičnu priču.
U području koje karakterizira nepredvidljivost, postoje trenuci kada stvarnost nadmašuje i najluđu maštu. Ova priča ne samo da opisuje čin bijega, već istražuje i emocionalne rane koje takav čin može izazvati. Događaji su započeli 10. veljače 1993. Tog dana, Richard Hoagland, uspješan pojedinac koji je u to vrijeme živio u Indianapolisu, kontaktirao je svoju suprugu, Lindu Isler, kako bi je obavijestio o svom lošem stanju i potrebi da posjeti hitnu. Iako je Linda predložila da pričeka da ona pođe s njim, Richard je tvrdio da si ne može priuštiti odgađanje.
- Nakon tog telefonskog poziva nije bilo daljnje komunikacije – bez dokaza, bez provjere. Ovo je bio posljednji put da ga je netko vidio. Linda je iscrpila sve mogućnosti – kontaktirala je bolnice, pregledavala dokumentaciju i obavljala pretrage – ali nije bilo dokumentacije koja bi upućivala na to da je njezin suprug tog dana primljen ili zbrinut. U njihovom prebivalištu, okoliš je ostao nepromijenjen; njegova četkica za zube, odjeća, vozilo pa čak i putovnica bili su na svom mjestu.
Nije bilo nikakvih znakova koji bi ukazivali da se sprema na dulje putovanje. Njihov sin Matthew tada je imao 9 godina, dok je mlađi Doug imao samo 6 godina. Obitelj se nadala Richardovom povratku, no kako su dani prolazili, on se i dalje gubio. Na aerodromu u Indianapolisu, njegovo vozilo je otkriveno bez nadzora; međutim, nije bilo naznaka da se ikada ukrcao na zrakoplov. Tog su ljeta djeca dobila rođendanske čestitke od kojih je svaka sadržavala po 50 dolara, no to je bila posljednja prepiska s ocem. Poruka koju je Doug primio sadržavala je frazu koja i dalje odjekuje u njihovim sjećanjima: “Možda se vidimo uskoro. Čuvaj svoju majku. Zbogom, tata.”
Ove riječi poslužile su im kao epitaf. Unatoč godinama traženja odgovora, okolnosti su ostale nepromijenjene. Linda se suočila s gubitkom kuće i vozila, ostavivši je s dvoje male djece i teretom javnog skepticizma. Policija ju je smatrala potencijalnom osumnjičenicom, pretpostavljajući da posjeduje saznanja izvan onoga što je otkrila. Tijekom ovog izazovnog razdoblja njezina je majka pružila ključnu podršku dok se Linda borila s emocionalnim previranjima gubitka i poniženja.
Deset godina kasnije, Richard Hoagland je proglašen mrtvim. Linda je nastavila dalje u životu, ponovno se udala, dok su njezini sinovi sazrijevali, noseći prazninu koju je samo otac mogao ublažiti. Onda se 2015. dogodio značajan zaokret. Linda je primila poruku od detektiva Anthonyja Cardilla s Floride u kojoj ju je pitao poznaje li Richarda Hoaglanda. Nakon njezine izjave uslijedilo je zapanjujuće otkriće: “Držimo ga u pritvoru. Tijekom istrage, vlasti su otkrile da je Richard preuzeo identitet Terryja Symanskog, osobe koja je tragično izgubila život u brodskoj nesreći 1991.
Nakon njegova nestanka, Richard se preselio na Floridu, gdje je unajmio sobu od pravog Terryjeva oca. Nakon što je otkrio smrtovnicu, njome je dobio rodni list, a potom i vozačku dozvolu, čime je u potpunosti preuzeo novi identitet. Pod pseudonimom, Richard je stekao prebivalište u Zephyrhillsu, oženio se ženom po imenu Mary i postao otac. Ponašao se kao uzoran građanin sve dok Terryjeva autentična obitelj, dok je istraživala njihovu lozu putem Ancestry.com, nije otkrila nepodudarnost — priznavši da je njihov pokojni rođak bio “oženjen” nekoliko godina nakon njegove smrti.
Detektiv Cardillo suočio se s Richardom, koji je u početku negirao optužbe, predočivši lažnu dozvolu i tvrdeći da se zove Terry Siemanski. Tek nakon što mu je pokazana smrtovnica, priznao je svoj pravi identitet kao Richard Hoagland. Njegova nova obitelj bila je u nevjerici. Supruga i sin su se borili da shvate da osoba koju vole nije ona za koju se predstavlja. Obuzeo ih je vrtlog emocija, uključujući ljutnju, tugu i zbunjenost, jer se njihova stvarnost nepovratno promijenila u jednom trenutku. Na pitanje o njegovim motivima, Hoagland je dao jedinstven odgovor: “obiteljski problemi sa ženom i djecom”.
Njegov sin Matthew izrazio je svoje uvjerenje da se Richard “upleo u okolnosti koje su bile izvan njegove kontrole”, koje su možda uključivale neprikladne veze, loše odluke ili možda osjećaj straha koji je potaknuo njegov bijeg. Trenutno je Richard Hoagland u zatvoru, čekajući suđenje pod optužbama za prijevaru identiteta. Izjasnio se nevinim i odbio govoriti za medije. Njegov sin Matthew nosi očev prsten, ali ne kao znak ljubavi, već kao simbol negativnog primjera.
Ovaj prsten predstavlja jedini ostatak oca kojeg nikada nije u potpunosti razumio. Ova priča nadilazi puku misteriju nestanka. Služi kao priča o upozorenju, koja ilustrira dubok utjecaj koji jedna odluka može imati na buduće generacije. Štoviše, djeluje kao podsjetnik da je ono što se na prvi pogled može činiti kao kraj često samo početak istraživanja koje prkosi jasnim odgovorima.
