Svakodnevno čujemo kako ljudi više nisu spremni da budu vjerni jedni drugima, te kako odnose shvataju olako i prvom prilikom gledaju kako da prevare jedni druge. Ova priča će Vas zasigurno šokirati, ali nije nešto što se ne dešava često.
Stopa razvoda raste tijekom godina, a preljub se navodi kao vodeći uzrok raspada braka i obitelji. Vjerojatno imate takav slučaj u svom okruženju, a danas imamo primjer jedne dame. Stajao je pokraj vrata držeći kožnu putnu torbu stisnutu objema rukama. U očima mu je bio pogled koji je nosio pobjedu, iako više njegove jadne sjene poput njezine.
Neki zaključci nisu potpuni s teatralnošću, suzama ili filmskim trenucima; ali mogu zaključiti običnom šutnjom. Bilo je gotovo. Jedna rečenica i jeziva konačnost završila je ono što se činilo beskonačnim trajanjem: “Marina je trudna. Idem u njezinu rezidenciju.”
Uzimam auto i stan. Očekivao je nekakvu buru emocija – suze, očajničku molbu. Umjesto toga, čuo se samo potpuni izostanak zvuka, samo tiho klimanje glavom. Nipošto nije samo ostavio drugu u tom trenutku; počeo je koračati vlastitim putem propasti. Kad se konačno zatvorio, u sobi je zavladala ogromna tišina.
Vani je vjetar lupao po prozoru, … kao da je nešto znao, kao da joj je htio nešto reći. … Stajala je i zurila u ta vrata, njezina tajna nada bila je njegov povratak, njegov povratak da ih sve nađe spremne i smiju se šali. Ali to nije bilo nešto što je ikada postalo. Tišina nije bila ni na trenutak; bilo je zauvijek.
Nikakav bijes, nikakva tuga trenutno nije nastanjivala njeno srce; samo praznina, prilično dublja i prigušenija na svoj način od boli: ne da je boljela, nego da se svijet jednostavno povukao od nje. Sve što je htjela bilo je vikati, ali njezin glas nije imao snage. Otišla je do kupaonice, otvorila ormarić i izvadila ručnik. Kupanje nije bilo čin zaborava; bio je to čin uskrsnuća. Bila je sigurna da voda može oprati sve, čak i suvišna sjećanja – ali nije oprala njezino lice. Odjednom je shvatila: ako se sve može skinuti, vani joj ne treba baš ništa.
Ležeći u kadi i zatvarajući oči, bila je to sloboda od svega što je umorno, razočarano, lažna očekivanja u kojima su joj ljudi rekli da, i te težine emocija koje su bile prevelike da bi ih podnijela. Osjećalo se kao da nada da je njezino srce već popravljeno jednom već slomljeno traži vrijeme da ga još jednom popravi. Dani su prolazili, noći su se pretvarale u jutra, a tjedni su nestajali iz kalendara.
- Ali nije odustajala od slučaja. Umjesto toga, osjetila je kako postaje jača. Ni suza ni molba za milost nisu joj pobjegli pod kušnjom; sačuvala je svoje dostojanstvo. Kad su joj prijatelji i poznanici izrazili sažaljenje, dočekala ih je šutnjom i osmijehom. Naučila je da oni koji je varaju ne zaslužuju njenu bol ni njene riječi. Sav novac je bio njegov, uključujući i novac u njihovoj kući.
Rekao joj je da ga negdje čeka bolji život i da je s druge strane trava zelenija. Ono što nije uspio razumjeti je da je svijetlo zelena često samo maska za raspadanje koje leži ispod. Očekivao je puno od svoje partnerice, ali ništa nije dobio ‘u korist’. Kako kaže, lekcija koja će s njim ići u grob je truizam. Dok nije izgubila ništa, ona ima sve dobitke poput jasnoće onoga što ljubav nije.
Vratila je svoju osobnu snagu i ženstvenost, shvaćajući sretno nakon stvarnosti. To joj je omogućilo da se oslobodi vrste iluzija koje su je prije vezivale. Sama je stekla samopouzdanje – i povjerovala da je bolje biti sama nego živjeti u laži. Tek je u tihom stanu koji je nekada bio tako nepodnošljiv počela osluškivati samu sebe, označavajući taj prvi korak do svoje slobode.
