Kao posljedica klimatskih promjena došlo je do globalnog zatopljavanja što možemo vidjeti i po vremenskim prilikama u našem regionu posljednjih godina. Naime snijeg vidimo jednom ili nijednom tokom zime.
Veljača je jedinstveni mjesec — kratak, promjenjiv i neizvjestan — koji se često naziva nadimkom “voda”. Naši davni preci imali su dobar razlog da vrijeme tumače kroz prizmu prirodnih događaja. U slučaju veljače, nacionalni kalendar vremenske prognoze ostaje izuzetno točan čak iu današnje vrijeme. Potičem vas da to sami ispitate: Ako ugodno vrijeme veljače privlači muhe, onda će ožujak neizbježno donijeti njihovu smrt. Stariji pojedinci tvrde da je susret s izgladnjelim vukom na polju tijekom veljače bolji od susreta s čovjekom odjevenim samo u košulju u takvom okruženju.
Prepusti li se mačka toplini veljačkog sunca, vjerojatno će se u ožujku ponovno naći sklupčana uz peć. Procvjeta li cvijeće na blagdan svetog Jevtimija, na Cveti se nedvojbeno očekuje mraz! Ako na dan Svetog Trifuna padne kiša, šljive će te godine roditi obilato. Bude li sunce obasjalo Sretenje, a klima ostane blaga, izgledno je da će se zima produžiti, au ožujku će sigurno padati snijeg. U veljači, nakon blagdana Svetog Tripuna, stabla počinju lučiti sokove; kako bi se osiguralo da drvo postigne najveću kvalitetu, ono se siječe na Trivundanu kako bi se spriječila šteta od crvotočina.
Mnoga vjerovanja okružuju mjesec veljaču, a za osobe rođene u to vrijeme kaže se da posjeduju jedinstvene karakteristike. Osobe rođene u veljači trebale bi prepoznati da se ovaj mjesec smatra najsretnijim u godini. Posljedično, vjerojatno će doživjeti povoljne okolnosti i postići značajan napredak. Osobe rođene u veljači posjeduju prirodnu sklonost učenju, što ih često vodi do postizanja priznanja kao istaknute ličnosti i intelektualci. Pokazuju jaku sklonost putovanjima i potrazi za novim poznanstvima.
- Međutim, moraju biti oprezni s ponosom koji može proizaći iz njihovih sposobnosti, budući da opasnosti često prebivaju u njihovim vlastitim mislima. Što se tiče zdravlja, mogu imati problema s nogama, očima i zubima. Veljača je posebno važna za osobe koje planiraju sklopiti brak tijekom ovog mjeseca… Kada se ptice u veljači upuste u udvaranje, suzdržite se od ulaska u brak iz straha od svoje sudbine.
Bonus tekst:
Kulinarska tradicija Afrike je zamršena i raznolika, razvijala se kroz brojna stoljeća kroz međuigru različitih kultura, geografskih karakteristika i klimatskih uvjeta. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, koja je izrazito oblikovana jedinstvenom klimom i običajima različitih regija. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što rezultira prevladavajućom prehranom koja uključuje žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak.
Fufu, široko konzumirano jelo, priprema se od kuhanog i pirea korjenastog povrća, uključujući slatki krompir ili kasavu. Nasuprot tome, banku, koji se često prati kao prilog, priprema se od kukuruza ili prosa. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrani Zapadne Afrike mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz razne žitarice, imaju veliku važnost. Znatan sadržaj bjelančevina i vlakana u mahunarkama čini ih dragocjenim dodatkom svakodnevnim jelima.
Obično se mahunarke ugrađuju u juhe ili variva, a istaknute su u jelima poput “egusi” juhe, koja kombinira sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočno područje Afrike, koje se odlikuje vlažnijom klimom pogodnom za uzgoj raznolikog voća i povrća, nudi bogat izbor svježih namirnica u svojoj kulinarskoj tradiciji. Na primjer, u Keniji, uobičajeno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, popraćeno je izborom povrća i mesa. Nadalje, prevladava obilje svježeg voća, uključujući mango, ananas i papaju, koje se obično konzumira u cijelom obliku ili prerađeno u sok.
Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti Sjeverne Afrike potiču uspješan uzgoj aromatičnog bilja i začina, pridonoseći prehrani koja je i raznolika i ukusna. Suština kulinarske tradicije regije prikazana je u jelima kao što je kus-kus, koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, jelo koje se sporo kuha u posebnom loncu. Ova jela često sadrže ključne sastojke poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta jelima daju bogate okuse. U središnjoj Africi obilje tropskih šuma pruža raznolik niz izvora hrane koji doprinose lokalnoj kuhinji.
Ovaj asortiman obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, uz lišće koje se koristi u juhama i varivima. Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često pojačanog autohtonim biljem i začinima, dajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Osim ovih regionalnih razlika, fokus na prehranu diljem Afrike naglašava očuvanje prirodnih resursa i uključivanje lokalnih sastojaka.
