Postoji jedna izreka koja kaže da je neko blago ono što je drugome smeže. Danas vam donosimo upravo jedan takav primjer a radi se o rolnama iskorištenog toalet papira koje svi bacamo.
Za one od vas koji tijekom ovih hladnih dana imate vrt ili balkon, evo jednog korisnog savjeta koji bi vam mogao biti od koristi. Jeste li ikada razmišljali kako vam rabljene role toaletnog papira mogu pomoći? Katie McGinn voljela je cvijeće, biljke i vrtlarstvo, ali je također cijenila štedljivost u svakom aspektu svog života. Kao što bi spomenula Lijepa i sretna, kloni se kupnje skupih sadnica i umjesto toga ih sama uzgaja prije proljeća.
- Umjesto kupnje posuda za cvijeće, razmislite o štednji rola toaletnog papira, koji služe kao izvrsna biorazgradiva opcija za sadnju. Da biste ih pripremili, odrežite jedan kraj svake rolice tako da napravite četiri proreza duljine otprilike 2 cm. Zatim te trake istovremeno preklopite na pola kako biste oblikovali malo “dno”, pretvarajući roladu u mini pladanj. Pripremite tlo tako da ga rahlite i dodate malo pijeska, a zatim napunite svaki valjak do otprilike dvije trećine njegovog kapaciteta.
Dodajte jednu ili dvije sjemenke u svaki kolut; prikladni izbori su cinije, kozmos, zelenkasta zelenkasta zelja, cikla ili zelena salata. Pažljivo zalijevajte; čim primijetite nove klice, valjci se mogu postaviti izravno u tlo. To je korisno jer eliminira rizik od oštećenja osjetljivih sadnica! Uz minimalan trud i mala ulaganja, vaš vrt ovog proljeća može doživjeti svoj vrhunski izgled.
Bonus tekst:
Mlada majka podrijetlom iz druge zemlje, koja sada živi u Švicarskoj, ispričala je svoja iskustva odgajanja djeteta u ovoj zemlji. Pravu prirodu roditeljstva u drugoj zemlji najopsežnije shvaćaju oni koji su to proživjeli. Među tim pojedincima je mlada žena koja se odlučila preseliti iz Amerike u Švicarsku. Na web stranici “Expat” izrazila je svoje viđenje toga što znači biti roditelj u naciji koja služi kao ključna destinacija za mnoge Srbe koji traže nove prilike i novi početak.
Ovo razmišljanje koincidira s mojim preseljenjem u Švicarsku 2013., nakon preseljenja mog supruga dvije godine prije. Velika tvrtka za preradu hrane u Švicarskoj ponudila mu je posao. Njegovo francusko državljanstvo olakšalo je tranziciju, budući da se u ovom dijelu zemlje pretežno govori francuski. Nakon moje odluke da se preselim u ovu zemlju, vjerovao sam da bi bilo korisno iskusiti drugačiji način života, a ako stvari ne budu išle po planu, povratak je i dalje bio opcija.
U početku se činilo kao faza medenog mjeseca. Istraživao sam nova mjesta, kušao nepoznate kuhinje i susreo razne pojedince. Cijelo iskustvo je bilo uzbudljivo. Brzo sam shvatio da prilagodba potpuno drugačijem životnom stilu predstavlja i prednosti i izazove. Nakon što smo suprug i ja osigurali posao i nastavili studij, sve se brzo promijenilo. Ono što je isprva zamišljeno kao dvogodišnji boravak neočekivano se produžilo na četiri godine. Tada je, usred užurbane gomile, stiglo divno iznenađenje: beba.
Kad sam otkrila da sam trudna, moj je suprug pohađao nastavu i radio puno radno vrijeme, zbog čega mi je bilo nepraktično vratiti se na posao u SAD. Trebali smo se pripremiti za ono što nas čeka. Standardno zdravstveno osiguranje, koje iznosi oko 300 eura mjesečno, pokriva sve troškove vezane uz trudnoću i porod. Ovo osiguranje vrijedi od 13. tjedna trudnoće do poroda, a traje još osam tjedana nakon rođenja djeteta. Nisam imala nikakvih dodatnih troškova za preglede ili dostavu, a jedina kupnja bila je za prenatalne vitamine koje sam uzimala tijekom trudnoće.
U Švicarskoj majke mogu besplatno pristupiti raznim obiteljskim uslugama. Jedan događaj u kojem sam sudjelovala bila je Dan otvorenih vrata koju je organizirala grupa mama koje ostaju kod kuće i njihove djece u igraonici. Istraživanja pokazuju da mnoge majke koje ostaju kod kuće brinu o svojoj djeci često osjećaju izoliranost i depresiju. U Švicarskoj je zaposlenim majkama poseban izazov imati dijete.
Zemlja ima tradicionalne vrijednosti i pruža ograničenu pomoć onima koji pokušavaju uskladiti posao i majčinstvo. Pronaći dadilju bilo je bitno, no često je to izazovan zadatak. Nedostatak obveznog vrtića znači da nema dovoljno mjesta za svako dijete, što dodatno komplicira situaciju. Duge liste čekanja ponekad se mogu protezati i po nekoliko godina.
