U danasnjem ćlanku donosimo savet jedne doktorie koja otkriva “tajnu njene duboke starosti” više u nastavku teksta…
U svijetu medicine rijetko se susreću ljudi koji, čak i u svojim stotim godinama života, ostaju posvećeni svom poslu i prenošenju znanja na mlađe generacije. Dr. Mariko S. je upravo jedan od tih izuzetnih pojedinaca. Ova legendarna onkologinja nedavno je proslavila stoti rođendan, a još uvijek svakodnevno predaje i inspirira mnoge. Njena vitalnost, energija i pozitivan duh postali su simbol dugovječnosti, a njena životna filozofija – „zdravlje počinje na tanjiru“ – obišla je svjetske medije.
- Nakon više od pola vijeka provedenog u radu s pacijentima oboljelim od raka, dr. Mariko izgradila je jednostavan, ali moćan princip života. U njenoj ishrani i životnim navikama ključno mjesto zauzimaju dvije namirnice koje nikada ne stavlja na tanjur, jer smatra da one predstavljaju „tihi otrov“ modernog života: prerađeno meso i rafinirani bijeli šećer.
Kada govori o prerađenom mesu – kao što su kobasice, paštete, šunke i hrenovke – objašnjava da se u njima nalaze aditivi, nitriti i konzervansi, koji tokom obrade stvaraju nitrozamine. Ovi spojevi, kako je naučno dokazano, povećavaju rizik od razvoja raka. Svjetska zdravstvena organizacija već je svrstala prerađeno meso u istu kategoriju kancerogena kao i duhan i azbest, što dovoljno govori o ozbiljnosti problema. Domaći onkolozi također upozoravaju na to, povezujući loše prehrambene navike u regionu s porastom karcinoma želuca i debelog crijeva.
Studije pokazuju da redovna konzumacija samo 50 grama prerađenog mesa dnevno povećava rizik od raka debelog crijeva za čak 18%. Dr. Mariko ističe: „Ako meso izgleda previše savršeno i može stajati na polici nedeljama, to nije hrana – to je industrijski proizvod.“ Umjesto prerađenih mesnih proizvoda, ona preferira svježe meso, ribom i biljne proteine, a svoje pacijente ohrabruje da izbace prerađene proizvode iz svakodnevnice.
Druga namirnica koju ona izbjegava je bijeli šećer, koji naziva „neprijateljem iz sjene“. Bijeli šećer ne samo da izaziva gojaznost, već također stvara upale, slabi imunitet i potiče razvoj malignih ćelija. Dr. Mariko objašnjava da šećer nije samo prazna kalorija, već aktivni okidač za mnoge bolesti. Znanstvenici, uključujući endokrinologe, potvrđuju da šećer povećava nivo hormona IGF-1, koji potiče rast tumora. Kontinuirano regulisanje nivoa glukoze u organizmu može oslabiti našu sposobnost da se odbranimo od bolesti.
- Umjesto bijelog šećera, dr. Mariko koristi prirodne zamjene kao što su med, pasta od datulja i bobičasto voće. Njena ishrana je jednostavna, ali bogata. Osigurava potrebne proteine i antioksidanse kroz ribom, jajima, mahunarkama i zeleni čaj, dok vitamini C, D i cink pomažu jačanju imuniteta. Dr. Mariko ističe da ovakav način ishrane ne zahtijeva luksuzne namirnice, već svijest o izborima koje činimo svakodnevno.
Nutricionisti iz regiona slažu se s njenim principima. Stručnjaci naglašavaju da ishrana ne mora biti savršena, ali mora biti svjesna. Svaka odluka za konzumiranje brze hrane, slatkiša ili prerađenog mesa može donijeti kratkoročno zadovoljstvo, ali na uštrb zdravlja. To je suštinska razlika između onih koji u dubokoj starosti ostaju vitalni i onih koji već u srednjim godinama pate zbog svojih loših navika.
Za dr. Mariko, dugovječnost nije slučajnost, već rezultat malih, svakodnevnih odluka. „Doživjela sam stotinu godina jer sam svakog dana svjesno birala šta unosim u svoje tijelo“, kaže ona. Takva dosljednost učinila ju je simbolom zdrave starosti, a njene riječi služe kao podsjetnik da zdravlje gradimo svaki put kad sjednemo za stolom.
U svijetu koji nudi instant dijete, brze obroke i suplemente, dr. Mariko se vraća osnovama: prirodnim namirnicama, umjerenosti i poštovanju prema vlastitom tijelu. Priroda nam daje sve što nam treba – voće, povrće, čistu vodu i jednostavne kombinacije. Na nama je da odlučimo hoćemo li birati ono što njeguje tijelo ili ono što ga polako razara.
- Priča dr. Mariko nosi snažnu poruku budućim generacijama. Stotinu godina života nije kraj puta, već dokaz da se zdravlje ne dešava slučajno. To je rezultat malih, svakodnevnih odluka koje činimo. Ona je primjer da je moguće živjeti dugo, aktivno i s osmijehom, ako naučimo da svaka naša odluka za stolom može biti izbor između bolesti i vitalnosti.
