Kod nas na Balkanu kiseli kupus je nezamjenljiva namirnica u zimksim mjesecima. Konzumira se najčešće kao salata a od njega se prave i glavna jela poput sarme i podvarka.

Kako bi se osigurala proizvodnja kiselog kupusa koji je zdrav i konzuman tijekom cijele sezone, neophodno je odabrati dovoljno kupusa, po mogućnosti domaće i malo ravnije glavice, uz sol i vodu. Sve sastojke treba staviti u bačvu koja mora biti besprijekorno čista; drvena bačva je idealna, iako su prihvatljive i plastične opcije.

Temperaturu skladištenja treba održavati na 10 stupnjeva, a spremnik mora biti dobro zatvoren kako bi se spriječio ulazak prljavštine ili insekata. Ako primijetite da se na površini vode stvara zelena ili crna šljaka, to znači da je kupus postao neprikladan za konzumaciju. Ovo služi kao definitivno upozorenje na grešku u procesu pripreme.

. Za stvaranje kiselog kupusa bitno je odabrati odgovarajuću sortu kupusa. Pri odabiru kupusa odlučite se za ravnije glavice, domaće sorte i one koje karakterizira gušće lišće. Za proces kiseljenja kupusa potrebni su kupus, voda i sol. Osiguravanjem da je dovoljna količina soli ugrađena u vodu, može se ukloniti zabrinutost u vezi s kvarenjem. Posuda u kojoj se kiseli mora biti besprijekorno čista. Domaće sorte koje karakteriziraju tanki listovi i minimalno razvijena nervatura (nabori prisutni na listu) svijetlo su zelene boje i žućkasto-zlatnog presjeka.

Ove se sorte, koje imaju slabo izražen korijen i blago spljoštenu glavicu, kisele ubrzano. Osim toga, domaće sorte pokazuju relativno visoku koncentraciju prirodnih šećera, što olakšava i ubrzava proces fermentacije. Ovo je metoda po kojoj se može prepoznati pokvareni kupus. Kad se odabere kupus visoke kvalitete i pravilno izmjeri koncentracija soli, brige o kvarenju su ublažene. Kako bi se spriječilo kvarenje, bačva u kojoj se nalazi kupus mora se održavati na temperaturi ispod 10 stupnjeva Celzijevih, jer povišene temperature mogu pridonijeti kvarenju.

Prisutnost pokvarenog kupusa može se otkriti po mirisu i okusu. Osim toga, na površini bačve može se stvoriti sloj šljake; ako se ta skrama čini gusta i crne je ili zelene boje, to ukazuje na rast gljivica. Ipak, ako glavica kupusa nakon vađenja ne ispušta neobičan miris ili okus, može se smatrati prihvatljivom za konzumaciju.

Optimalan način skladištenja kiselog kupusa je korištenje drvene bačve. U nedostatku takve bačve, alternativa je korištenje plastike. Bitno je spriječiti ulazak kontaminiranog zraka i prašine. Iako potpuno vakuumsko brtvljenje nije strogi zahtjev, preporučljivo je izbjegavati ulazak prašine i insekata.

Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, koja je odigrala vitalnu ulogu u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja diljem svijeta. Ova cijenjena ljekovita biljka može se pohvaliti poviješću koja se proteže preko pet tisućljeća. Porijeklom iz središnje Azije, češnjak je raširen u raznim dijelovima svijeta. Bogata hranjivim tvarima, jača imunitet i pruža brojne zdravstvene prednosti.

  • Istaknuti spoj koji se nalazi u češnjaku je alicin, poznat po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima. U egipatskoj kulturi češnjak je imao veliki značaj, smatran je svetom biljkom. Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a otkriven je i na grobnim mjestima faraona. U drevnim civilizacijama Grčke i Rima, sportaši su konzumirali češnjak prije natjecanja, dok su ga vojnici konzumirali prije ulaska u bitke kako bi poboljšali izdržljivost, snagu i imunitet protiv bolesti.

Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje zbog svojih terapeutskih svojstava. Zbog svojih kulinarskih i ljekovitih vrlina češnjak je postao nezaobilazni dio svakog kućanstva i sastavni dio brojnih jela. Ima ključnu ulogu u prehrani, funkcionira kao začin za gotovo sve vrste jela.

U suvremeno doba mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Za optimalne dobrobiti preporučljivo ju je redovito konzumirati u sirovom obliku, a neugodan zadah možete ublažiti upotrebom soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombiniranjem s maslinovim uljem.

Preporučujemo