Neženja je izabrao buduću suprugu ne vidjevši joj lice. Ali kada se zastor podigao i kada je ugledao njezina invalidska kolica, osmijeh mu je nestao

U danasnjem ‘lanku Vam donosimo priču o Adrianu, mladiću iz bogate porodice koji je buduću suprugu pokušao izabrati ne gledajući njeno lice, ali je tek nakon podizanja zastora shvatio koliko je teško potpuno zanemariti vlastite predrasude…….

Adrian je vjerovao da će buduću suprugu pronaći ako zanemari fizički izgled, pa je dvanaest kandidatkinja sakrio iza velikog zastora i birao samo prema obući. Odlučio se za Elenine jednostavne cipele, ne znajući da ona koristi invalidska kolica. Njegovo početno iznenađenje, ponašanje ostalih kandidatkinja i Elenin nastup tokom plesnog kruga pretvorili su neobično takmičenje u priču o dostojanstvu, predrasudama i upoznavanju osobe bez unaprijed donesenih zaključaka.

Kao jedini sin bogate i uticajne porodice, Adrian je godinama slušao razgovore o ženidbi. Otac ga je podsjećao da će jednoga dana preuzeti porodično bogatstvo i odgovornosti koje uz njega dolaze, zbog čega mu je bila potrebna supruga spremna da stoji uz njega. Adrian, međutim, nije želio donijeti takvu odluku samo zato što se to od njega očekivalo.

Tokom dvije godine odbijao je kandidatkinje koje su mu predstavljane. Kod nekih je primijetio otvoreno zanimanje za njegov novac i položaj, dok je kod drugih iza pažljivo uređenog izgleda prepoznao ravnodušnost ili okrutnost. Tvrdio je da će se oženiti tek kada pronađe ženu koju iskreno želi upoznati i imati pored sebe.

U pokušaju da fizički izgled više ne bude presudan, osmislio je neobično takmičenje u porodičnom dvorcu. Dvanaest mladih žena smješteno je iza velikog crvenog zastora, tako da je Adrian mogao vidjeti samo njihove cipele i donje rubove haljina. Vjerovao je da će mu takav izbor pomoći da pažnju usmjeri na skromnost, ukus i karakter koji je pokušavao naslutiti iz malog broja dostupnih detalja.

Jednostavne cipele izdvojile su Elenu među kandidatkinjama

Većina žena stigla je u skupim haljinama i upečatljivim cipelama ukrašenim sjajnim detaljima. Budući da su znale šta Adrian može vidjeti, upravo su obućom pokušavale privući njegovu pažnju. Elena se razlikovala od ostalih: nosila je urednu, jednostavnu haljinu i skromne cipele boje slonovače.

Elena je gotovo odustala od dolaska u dvorac. Nakon nesreće koristila je invalidska kolica, a predstojeće takmičenje nije bilo osmišljeno uzimajući u obzir njene okolnosti. Ipak, sestra ju je uvjerila da zaslužuje istu priliku kao i sve ostale pozvane žene.

Njeno pojavljivanje nije naišlo na razumijevanje među kandidatkinjama. Počele su šaptati i ismijavati je, naročito zbog plesnog kruga koji je trebao uslijediti. Unaprijed su zaključile da u njemu neće moći učestvovati i da samim tim nema stvarnu mogućnost ostati u takmičenju.

Adrian ništa od toga nije znao dok je prolazio pored zastora. Zaustavio se upravo pred Eleninim cipelama, spustio na jedno koljeno i dodirnuo rub jedne od njih. Bez dodatnog premišljanja izgovorio je: „Biram nju.“

Kada se zastor podigao, najprije je ugledao invalidska kolica. Osmijeh mu je na trenutak nestao, što su primijetile i Elena i ostale prisutne žene. Brzo je vratio pristojan izraz lica, ali umjesto potvrđivanja konačnog izbora podsjetio je kandidatkinje da program nije završen i da tek slijedi plesni krug.

Povratak u dvoranu otkrio je ponašanje ostalih žena

Nakon Adrianovog odlaska druge kandidatkinje okružile su Elenu. Pokušavale su je uvjeriti da napusti dvorac prije početka plesa, govoreći joj da se ne može nadati mjestu Adrianove supruge. Jedna od njih stala je iza njenih kolica i otpustila kočnicu, dok su ostale nastavile s pritiskom i ismijavanjem.

Iako uplašena, Elena nije pristala otići. Mirno je objasnila da je u dvorac došla iz istog razloga kao i one te da ima pravo učestvovati u takmičenju. Nije zahtijevala da se program promijeni niti da joj se osigura prednost, već samo da joj bude dopušteno izvesti ono što može na vlastiti način.

Adrian se u međuvremenu vratio jer je u dvorani zaboravio sat. Iz hodnika je čuo prijetnje i podrugljive riječi, ali su kandidatkinje odmah nakon njegovog ulaska promijenile ponašanje i ponovo pokazale ljubazne osmijehe. Elena je tada mogla ispričati sve što su učinile, ali je rekla samo da su žene zabrinute zbog njene mogućnosti učestvovanja u plesnom krugu.

Adrian je razumio da Elena pokušava sačuvati njihovo dostojanstvo, iako one nisu pokazale isto obzira prema njoj. Upitao ju je može li plesati. Nije tvrdila da se može kretati poput ostalih, nego je odgovorila da uprkos tome može nastupiti.

Ples nakon kojeg je takmičenje izgubilo prvobitni smisao

Adrian je muzičarima naredio da odmah započnu program. Kandidatkinje su se smjenjivale na sredini dvorane izvodeći uvježbane pokrete, ali su mnoge tokom nastupa više pažnje posvećivale njegovoj reakciji nego samom plesu.

Kada je došao red na Elenu, dovezla se do sredine prostorije. Prvih nekoliko trenutaka gotovo se nije pomjerala, a zatim je počela rukama pratiti ritam. Invalidska kolica okretala je pažljivo, precizno i potpuno kontrolisano, stvarajući nastup prilagođen svojim mogućnostima.

Nije pokušavala oponašati druge niti sakriti činjenicu da ne može stajati. Izvela je vlastiti ples, a nakon posljednjih tonova u dvorani više nije bilo smijeha. Adrian ju je potom upitao zbog čega je prihvatila dolazak, iako je znala kako bi se drugi mogli ponašati prema njoj.

Adrian joj se javno izvinio. Priznao je da je nakon podizanja zastora najprije vidio invalidska kolica i doživio ih kao neočekivan problem, umjesto da pogleda osobu koja u njima sjedi. Istovremeno je ukazao na ponašanje ostalih kandidatkinja, koje su okružile nekoga koga su smatrale slabijim, dok ih Elena nije ponizila ni kada je dobila priliku otkriti šta su joj uradile.

Toga dana Adrian nije proglasio buduću suprugu. Ostale žene poslao je kući, a Elenu je zamolio da ostane jer ju je želio upoznati izvan takmičenja. Narednih mjeseci razgovarali su, raspravljali i postepeno upoznavali međusobne slabosti, ne pokušavajući ubrzati odluku o braku.

Na njihovom kasnijem vjenčanju Elena je ponovo nosila jednostavne cipele boje slonovače. Adrian je kleknuo pred njom kao i prilikom prvog izbora, ali ovoga puta nije gledao ni obuću ni invalidska kolica. Pogledao ju je u oči i rekao da bira nju, nakon vremena tokom kojeg su oboje dobili priliku upoznati jedno drugo bez zastora.