Vlaga koja se pojavi u našem domu je jako opasna i za naše zdravlje jer se usljed nje javlja buđ koja ispušta sitne pore koje nam štete. Da biste se učinkovito riješili ovog problema probajte sljedeće.
Tijekom zimskih mjeseci vlaga i plijesan često se pojavljuju u stambenim objektima, osobito u starijim domovima koji nemaju dovoljno izolacije ili propisno zabrtvljene prozore. Ako se ne pozabave odmah, mogu nanijeti značajnu štetu zidovima i drugim površinama. Posljedično, mnogi pojedinci traže različite metode za borbu protiv pojave vlage. Vlaga nastaje kada postoji značajna razlika između vanjske i unutarnje temperature, što dovodi do stvaranja kapljica na površinama poput zidova i namještaja, što stvara idealno okruženje za širenje plijesni.
Ova pojava može dovesti do zdravstvenih problema, osobito za osobe koje pate od kroničnih respiratornih bolesti. Sprječavanje plijesni je izvedivije nego njezino uklanjanje, stoga je ključno djelovati odmah nakon njezine pojave. Posebna tehnika koju favoriziraju Nijemci, a koja se smatra vrlo učinkovitom, poznata je kao “šok ventilacija”. Ova metoda je potpuno besplatna i izuzetno jednostavna. Osnovno načelo je stvaranje propuha u prostoriji, posebno u hladnijim danima.
Da biste primijenili ovu tehniku, preporučljivo je otvoriti sve prozore u stanu u trajanju od pet minuta, olakšavajući izlazak toplog, vlažnog zraka, a istovremeno dopuštajući ulazak hladnijem, suhom zraku. Ovaj proces je najučinkovitiji kada se izvodi više puta tijekom dana, posebno ujutro, tijekom dana i navečer. Ova tehnika ventilacije dovodi do poboljšane kvalitete zraka, smanjene razine vlažnosti i povećane prostranosti unutar prostora, učinkovito služeći kao alternativa korištenju odvlaživača zraka.
- Kamen temeljac uspjeha ove metode leži u njezinoj dosljednosti; stoga se preporuča kontinuirano prakticiranje tijekom zimskih mjeseci. Osobe koje su posebno osjetljive na niske temperature potičemo da obuče zimsku jaknu i kapu ili da se zamotaju u deku, kako bi se smanjila izloženost elementima, a istovremeno zadržala učinkovitost.
Bonus tekst:
Kulinarska tradicija Afrike zamršena je i raznolika, a oblikovala se kroz brojna stoljeća pod utjecajem različitih kultura, geografskih karakteristika i klimatskih uvjeta. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, koja je duboko oblikovana različitom klimom i običajima svake regije. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do prevladavajuće prehrane koja uključuje žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak.
Fufu, široko konzumirano jelo, nastaje kuhanjem i pireom korjenastog povrća, uključujući slatki krompir ili kasavu. Nasuprot tome, banku, koji se dobiva od kukuruza ili prosa, obično se poslužuje kao dodatni prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrambenoj praksi zapadne Afrike mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz razne žitarice, imaju veliku važnost. Značajan sadržaj bjelančevina i vlakana u mahunarkama čini ih vrijednim pojačanjem dnevnog unosa u prehrani.
Obično se mahunarke ugrađuju u juhe ili variva, a primjer su jela poput juhe “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočna regija Afrike, poznata po svojoj vlažnoj klimi koja podržava uzgoj raznolikog voća i povrća, nudi bogatstvo svježih namirnica u svojoj kulinarskoj tradiciji. Značajan primjer je Kenija, gdje je uobičajeno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, nadopunjeno izborom povrća i mesa. Štoviše, prevladava obilje svježeg voća, uključujući mango, ananas i papaju, koje se obično konzumira u cijelosti ili u obliku soka.
Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti sjeverne Afrike potiču cvjetanje uzgoja aromatičnog bilja i začina, što rezultira prehranom koju karakteriziraju raznolikost i pikantnost. Lokalna kuhinja primjer je jela kao što su couscous, koji se sastoji od malih zrna kuhanih na pari, i tagine, jelo koje se polako kuha u posebnom loncu. Ova jela obično uključuju ključne sastojke poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta pridonose njihovom bogatom okusu.
U središnjoj Africi, obilje tropskih šuma pruža raznolik niz izvora hrane koji pridonose lokalnoj kulinarskoj praksi. Ova sorta obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, uz lišće koje se koristi u juhama i varivima. Popularno jelo poznato kao “gulaš” nastaje kombiniranjem različitog povrća i mesa, često pojačanog autohtonim biljem i začinima, dajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Osim ovih regionalnih razlika, fokus Afrike na prehranu daje prioritet očuvanju prirodnih resursa i uključivanju lokalnih namirnica.
