U svijetu je postao trend da se otkrivanje pola bebe obilježi velikom proslavom, te da se na razne načine otkrije kojeg je pola. Neki koriste torte, balone i tako jednostavnije varijante, a u zadnje vrijeme su počeli i da boje auta kojeg je pola.
Nekada je u našim krajevima najcjenjenija obaveza bila roditi muško dijete u obitelji koje će sa sobom sigurno nositi ime obitelji. Danas se općenito razvijaju različite okolnosti, ali, međutim, još uvijek postoje mnogi koji drže slične ideologije. Priča o Sofiji namijenjena je ženi koja žarko žudi za potomstvom svoje bebe, ali se nađe upletena u razne krize koje dovode do psihičkih poremećaja izazvanih ciničnim karakterom supruga.
Sofia je tako dugo čekala vrijeme kada će zatrudnjeti. Kad konačno dođe do ovog vremena, njezina je radost izvan ovoga svijeta. No, njezin suprug Nikola itekako je siguran – želi samo sina. Pomisao da će ikada imati djevojku za njega nije dolazila u obzir; nikada nije ni razmišljao o tome.
Njegovo stalno gnjavljanje oko spola njihova djeteta počelo je utjecati na njihov odnos. Na prva dva ultrazvuka liječnici nisu mogli utvrditi spol. Tako je na trećem pregledu dežurna liječnica rekla paru da će dobiti kćer. U tom je trenutku Nikola eksplodirao. Bez riječi je izašao iz bolnice nakon operacije. Supruga ga je kasnije pokušala nazvati iz bolnice, no nije se javljao na slušalicu.
Kad je ušla u svoj dom, zatekla je svoj kovčeg kako leži na ulaznim vratima natrpan njezinim stvarima; a priložena poruka je nosila riječi: “Ako se rodi kći, odgajat ćeš je sam.” A ove bole više od drugih riječi. I bacila se na klupu koja je bila blizu njihove zgrade i legla teška želuca i srca.
Nakon nekog vremena počela je osjećati jaku bol i grčiti se u suzama. Srećom, susjed tete Daše je bio na njegovom poslu, a on je prošao i vidio da nešto nije u redu s optužbama tete Daše i odmah je pozvao hitnu.” Sofia je primljena u bolnicu odakle je svaki čas rodila blizance – sina i kćer. U srcu je bila iznimno sretna što je dobila dvoje djece. Do sada je on trpio moju bol, a srce je ispunjeno radošću što putuje u ovom novom nizu kao majka dvoje djece.
- Na dan kada je otpušten iz bolnice, njen roditelj je došao vidjeti njen aranžman koji joj je napravio Nikola, koji je djelovao vrlo uzbuđeno, donosio crvene ruže i nježno uzeo sina nasljednika u naručje, ali nije ni pogledao njihovu kćer. U tom trenutku je stvarno utjelovio ledenu hladnoću svog srca Nikola je planirao ostaviti svoju tek rođenu kćer u bolnici jer je mislio da mu ona nije od koristi.
Rekao je da mu je sin bilo je sve što je cijenio u životu. To su trebale biti Sofijine posljednje kapi. Ispustila je cvijeće, zgrabila sina iz njegovih kandži i otišla s roditeljima i dvoje djece. Vikala je na njega prije nego je izašla, pokazujući želju da ga više nikada ne vidi, te mu rekla da zaboravi na djecu. Nikola je šokirano stajao, ne shvaćajući što mu se upravo dogodilo.
Nije očekivao tako oštro ‘ne’ od Sofije. S vremenom je shvatio da su gubici mnogo veći od onoga što je mislio. Sofia je podnijela zahtjev za razvod; promijenila život; i, dok se očito borila pronaći pravog muškarca, na kraju je naletjela na gospodina, iako joj trenutačno nije na pameti da se ponovno uda jer je još uvijek usredotočena na svoju djecu, kao i na vlastiti mir.
Nikola se mučio kako razumjeti i racionalizirati svoje postupke kada je potražio pomoć svećenika. Propovjednik je izrekao one riječi koje će Nikola pamtiti cijeli život ‘Dok je Bog odredio sudbinu sve djece, svako može, u cjelini, učiniti mnogo više za sreću i dobrobit roditelja, kao i društva općenito, nego pet sinova… Nije stvar u tome kojeg je spola dijete, nego tu ima dosta sreće i čestitog ponašanja i doprinosa zajednici.”
Ovo se pokazalo ključnim trenutkom u Nikolinom životu. Iako je prekasno shvatio vrijednost ljubavi i prihvaćanja, djeca nisu došla u život kako bi ispunila očekivanja drugih, već kao blagoslovi u životu svake obitelji onih osobina koje sa sobom nose odgovornost, ljubav i predanost davanju i primanju ljubavi bilo u obliku sina ili kćeri.
