Na društvenim mrežama možemo često da vidimo kako ljudi reaguju na otkrivanje spola djeteta, te se neki na žalost naljute ili razočaraju vidno kada vide da će dobiti djevojčicu.
Kao što je opće poznato, život stvara priče koje su veće od kapaciteta većine pisaca. Prije nego što netko povjeruje da je otkrio što budućnost nosi, sudbina obično intervenira kako bi pružila bolan ili čudesan obrat koji ima značajan učinak na cjelokupno postojanje te osobe. Sofia se godinama nadala rođenju djeteta. Kad se događaj konačno dogodio, srce joj je bilo prepuno iščekivanja. Umjesto da sa suprugom Nikolom proslavi radost čuda, suočila se s surovom istinom: on je želio samo dijete, a mogućnost kćeri bila mu je neprihvatljiva.
Sofia je pokušavala blokirati svoje misli o tome, vjerovala je da će sve biti u redu kad se dijete rodi. Međutim, liječnik je na trećem ultrazvuku prepoznao da se radi o djevojčici. Kao rezultat toga, napustio je ured bez riječi, kao da je nepoznata osoba. Nakon što je nakon pregleda izašla iz bolnice, Sofia je saznala da je Nikola otišao. Pokušala ga je kontaktirati telefonom, no on se nije javljao. Kada je autobusom stigla kući, osjetila je težinu koja je preuzela nelagodu u želucu.
Izvan njezina stana, kofer s njezinim osobnim stvarima na vrhu, poruka na kojoj je pisalo: “Ako se mlada dama rodi, morat ćete se sami brinuti za nju.” Učinak ove kazne bio je sličan iznenadnoj kazni. Noge su joj otkazale, trbuh joj se stisnuo i nije mogla kontrolirati suze. Našla se kako sjedi na klupi ispred građevine, bez ikakve ideje o svom položaju. U tom je trenutku njezina teta Dasha, koja je bila ljubazna žena velikog srca, odmah prepoznala situaciju. U najkraćem mogućem roku pozvala je hitnu pomoć, a Sofija je prevezena na rodiljni odjel. I to je zapravo bilo čudo.
Umjesto djece, Sofia je rodila jednojajčane blizance: dječaka i djevojčicu. Radost joj se udvostručila, a dobila je dodatnu snagu. Smatrala je to Božjim odgovorom na patnju i sramotu koju je osjetila. Na dan otpuštanja iz bolnice dočekali su je roditelji, ali i iznenadni gost – Nikola. Lice mu je izražavalo sreću, u ruci je nosio bogat buket crvenih ruža. Prišao je bliže, zagrlio Sofiju i s djetetom u naručju radosno je ljuljao. Međutim, kada je pogledao svoju kćer, nije se potrudio približiti joj se, kao da ona nije prisutna ili da ga ne vidi.
U Sofiji je sve postalo ludo. Bacila je buket na tlo, uzela sina iz njegovih ruku, a oboje djece privila na grudi prije nego što je otišla od roditelja. Na odlasku, sa suzama, razočarenjem i radošću na licu, rekla je da je zaključeno. “Ujedinite nas!” Zauvijek!” Nikola je bio šokiran izjavom na koju je upravo naišao. Osjećao se izdanim i zavedenim jer je vjerovao da mu žena ne bi imala motiva nauditi bez dodatne pomoći. Međutim, Sofia je prepoznala da je sada idealno vrijeme da obrani sebe i svoju djecu.
Zatražila je odvajanje od njega i prekid svih veza s Nikolom. Nakon toga je našla finog muškarca, ali još uvijek nije bila spremna započeti novu vezu. Odgajajući svoju djecu s predanošću i predanošću, ona to čini sama. Ona izbjegava depresiju ili potragu za odmazdom, umjesto toga, promiče mirno okruženje za svoju obitelj. Za Nikolu je tražio svećenika da porazgovara o svojim brigama, a onda ga je našao. Svećenik mu je objasnio da mu je Bog dao ono što je najkorisnije.
Povremeno je jedno dijete važnije od 10 druge djece. Nije bitan spol djeteta, već dubina njegove duše, dobronamjerna priroda njihova srca i dobrota koju imaju prema svijetu. Ako to ne prepoznaješ, onda nisi ni otac ni muškarac. Tada je Nikola prepoznao. Međutim, još uvijek je prekasno. Pripovijest o Sofiji prenosi ključnu poruku djeci: ona nisu odgovorna za odluke koje donose. Nakon što se dijete odluči družiti s određenom osobom, njihova je odluka jedinstvena, a obvezu da ga vole, brane i podržavaju dijele svi. Roditeljsku ljubav je jednostavno razumjeti: može imati bilo koji oblik. U društvu koje je često obilježeno pristranošću, ovaj bi narativ trebao poslužiti kao upozorenje djeci: ona ne dolaze u svijet kako bi ispunili naše želje, već kako bi proširili naše perspektive. Osim toga, ljubav je bez spola i seksualnosti, umjesto toga proizlazi iz duha koji vas definira kao njezinog vlasnika.
