Ni danas u 21 vijeku muškarci i žene se ne vrednuju isto, a posebno velika razlika je bila prije nekoliko decenija. Očevi su uvijek željeli da imaju sinove, nasljednike koji će produžiti njihovu loziu.
Kao što poslovica sugerira, život stvara priče koje premašuju kreativnost čak i najvještijih pisaca. Upravo kada pojedinac povjeruje da je shvatio što ga čeka, sudbina uskoči, često predstavljajući neočekivane događaje koji mogu biti ili mučni ili čudesni, značajno mijenjajući nečiji cijeli život. Sofia je godinama čeznula za blagoslovom začeća. Kad je taj trenutak napokon došao, srce joj je bilo prepuno optimizma. No, umjesto da radost ovog čudesnog događaja podijeli sa svojim suprugom Nikolom, suočila se s surovom istinom: on je želio samo sina, zbog čega mu je mogućnost kćeri bila neprihvatljiva.
- Sofia je nastojala otkloniti njezine brige, držeći se nade da će sve biti u redu po bebinom dolasku. No, kada je doktorica na trećem ultrazvuku otkrila da čeka djevojčicu, Nikola je šutke, kao nepoznata osoba, napustio ordinaciju. Nakon pregleda, po izlasku iz bolnice, Sofija je shvatila da je Nikola nestao. Pokušala ga je kontaktirati telefonom, ali se nije javljao. Dok je putovala kući autobusom, osjetila je duboku težinu u srcu koja je nadmašila nelagodu u želucu. Kada je stigla u svoj stan, pronašla je hladan kofer sa svojim stvarima, na vrhu kojeg je bila poruka: “Ako se rodi djevojčica, ti ćeš biti odgovoran za njezino odgajanje.” Utjecaj te izjave pogodio ju je snagom iznenadnog udarca.
Noge su joj klecale ispod nje, trbuh joj se stisnuo, a suze su joj nekontrolirano tekle niz lice. U stanju dezorijentacije i neizvjesnosti oko svoje okoline, našla se na klupi ispred zgrade. U tom kritičnom trenutku, njezina susjeda, teta Dasha – žena koju karakterizira duboka ljubaznost – prišla joj je, odmah shvativši ozbiljnost situacije. Bez odlaganja je pozvala hitnu pomoć, a Sofia je ponovno prevezena u rodilište. Tamo se dogodilo pravo čudo. Umjesto da rodi jedno dijete, Sofia je rodila blizance — dječaka i djevojčicu. Njezina se radost višestruko povećala, kao i njezina snaga. Osjećala se kao da je to Božji odgovor na patnju i poniženje koje je pretrpjela.
Nakon otpusta iz bolnice Sofiju su dočekali roditelji, a pridružio im se i neočekivani posjetitelj — Nikola. S blistavim osmijehom koji mu je obasjavao lice i s raskošnim buketom crvenih ruža u ruci, prišao joj je, poljubio Sofiju i radosno zaljuljao njihova sina. Međutim, kada je postao svjestan prisutnosti svoje kćeri, suzdržao se da joj priđe, kao da je bila posve nevidljiva. U tom se trenutku Sofijin svijet srušio. Bacila je buket na zemlju, uzela sina iz Nikolinog naručja i prigrlila oboje djece čvrsto na grudi prije nego što je ušla u vozilo svojih roditelja. Dok je izlazila, suze pomiješane s ljutnjom i ponosom tekle su joj niz lice kad je odlučno izjavila da je gotovo. „Ostavite nas na miru! Zauvijek!
Nikola je bio zatečen otkrićem na koje je upravo naišao, osjećajući se i shrvan i zaprepašten, jer nije očekivao takvu hrabrost od žene za koju je mislio da joj može nauditi bez posljedica. Nasuprot tome, Sofia je prepoznala potrebu zaštite sebe i svoje djece. Pokrenula je brakorazvodnu parnicu i prekinula sve veze s Nikolom. Nakon toga je upoznala dobrodušnog muškarca, ali nije bila nestrpljiva da se upusti u novu ljubavnu vezu. Posvećena odgoju svoje djece s ljubavlju i dostojanstvom, čini to pod vlastitim uvjetima. Umjesto da prebiva u patnji ili traži odmazdu, usredotočena je na poticanje mirnog ozračja za svoju obitelj.
Što se tiče Nikole, tražio je vodstvo od svećenika i dobio odgovore koje je tražio. Svećenik je prenio sljedeću mudrost: “Bog daje ono što je najkorisnije. Ponekad jedna kći može imati veću vrijednost od deset sinova. Važnost nije u spolu djeteta, već u čistoći duše, velikodušnosti srca i dobroti koju pojedinac pridonosi svijetu. Ako to ne priznaš, nisi ni otac ni muškarac.” U tom je trenutku Nikola doživio duboku spoznaju; međutim, bilo je prekasno. Pripovijest o Sofiji prenosi vitalnu lekciju: djeca ne biraju svoje roditelje; umjesto toga, roditelji su ti koje biraju njihova djeca.
Jednom kada dijete odluči ući u ovaj svijet preko određene osobe, dužnost te osobe postaje ljubav, zaštita i podrška, bez obzira na spol djeteta. Roditeljska ljubav je jasna; ili postoji ili ga nema. U svijetu koji je često obilježen predrasudama, dopustite ovoj priči da djeluje kao priča upozorenja: Djeca ne ulaze u ovaj svijet da bi ispunila naše ambicije; nego su ovdje da prošire naša gledišta. Štoviše, ljubav nadilazi rod i seksualnost, prebivajući umjesto toga unutar esencije koja vas prepoznaje kao svoje utočište.
