Sutra je Đurđevdan jedna od najvećih svetaca koji proslavljaju mnogi u Srbiji. Za njega se veže jako puno običaja a o jednom od njih pročitajte više u nastavku.
Jurjevo se po novom kalendaru slavi 6. svibnja, dok po starom kalendaru odgovara 23. travnja. Ovaj praznik služi kao jedan od najupečatljivijih i najupečatljivijih prikaza oživljavanja prirode. Đurđevdan, koji se slavi 6. maja po novom, odnosno 23. aprila po starom kalendaru, jedan je od najvažnijih i najlepših praznika u srpskoj tradiciji, ali i kod Roma i raznih naroda širom Balkana.
- Nazvan po svetom Jurju, ovaj blagdan služi ne samo kao crkveni spomen na štovanog mučenika, već i kao snažan simbol prijelaza iz zime u ljeto, iz smrti u život i iz tame u svjetlo. Jurjevo predstavlja buđenje prirode, dolazak proljeća i početak novog životnog ciklusa, a ujedno utjelovljuje duhovno i tjelesno pomlađivanje ljudi i domaćih životinja. U pučkoj tradiciji Jurjevo nadilazi puko označavanje u crkvenom kalendaru; Duboko je ugrađen u zajedničku svijest, običaje i vjerovanja koja su stoljećima prethodila dolasku kršćanstva.
Ovaj se blagdan smatra nasljednikom staroslavenskog štovanja Jarila, božanstva povezanog s proljećem, plodnošću, mladošću i ljubavlju. Stoga Đurđevdan i dalje predstavlja zdravlje, zaštitu, plodnost zemlje i stoke te blagostanje ukućana. Važnost simbolike i očaravajući utjecaj tradicije. Tradicije povezane s Jurjevom, koje uključuju i kršćanske i pretkršćanske elemente, imaju za cilj promicanje dobrobiti kućanstva, osiguranje uspješne godine, osiguravanje obilne žetve na poljima, poticanje sretnih brakova i pružanje sveobuhvatne zaštite od bolesti, nesreće i prirodnih katastrofa.
Stoga se ovaj dan smatra ključnim trenutkom za zajednicu, označavajući prijelaz između hladnog i toplog godišnjeg doba, kao i podjelu između neplodnog i plodnog razdoblja u godini. Jedan od najomiljenijih i najraširenijih običaja je izrada vijenaca od ljekovitog i proljetnog bilja. Večer uoči blagdana ukućani izlaze u prirodu, najčešće u šumu ili na livadu, gdje se sakupljaju razne biljke kao što su đurđica, čičak, dren, kopriva, bukva i druge za koje se vjeruje da imaju zaštitna i ljekovita svojstva.
Ovo prikupljeno cvijeće složeno se plete u vijence, koji se zatim izlažu iznad ulaza u kuće, vrata i štala. Ostajući tijekom cijele godine do idućeg Đurđevdana, ovi vijenci služe kao amajlije za zaštitu ukućana od zlih sila. U nekim krajevima običaj je da domaćini uoči praznika iz vrta uberu dva mlada luka – jedan predstavlja sreću, a drugi nesreću. Ovom luku se škarama režu stabljike, a na Đurđevdan se vrši pregled kako bi se utvrdilo koji je luk izrastao.
Ako je “sretni” luk viši od dva, vjeruje se da će godina pred nama biti uspješna za obitelj; Naprotiv, ako “nesretni” luk visinom nadmašuje svog dvojnika, to služi kao upozorenje na moguće izazove i potrebu za oprezom. Obred kupanja vezan uz Jurjevo služi za pročišćavanje tijela i duha. Praksa obrednog pranja vodom natopljenom zaštitnim biljem od velike je važnosti. Uoči blagdana domaćica pripremi zdjelu vode u kojoj se nalaze razne trave, među kojima su drijen (simbol zdravlja), stolisnik (predstavlja dugovječnost), ružmarin, ruža, kućna pomoćnica (da čuva dom) i kunica (za djevojke koje se udaju), uz crveno uskrsno jaje.
Ta se voda ostavi na otvorenom, obično pod grmom ruže u dvorištu, da prenoći pod zvjezdanim nebom. Sljedećeg jutra svi ukućani redom se umivaju tom vodom – djeca da budu zdrava kao dren, djevojke da budu poželjne kao ruže, stariji da imaju snagu i vitalnost, a ukućanin da čuva dom kao postojan čuvar. U nekim krajevima, posebice ruralnim, sačuvana je tradicija kupanja u rijeci prije izlaska sunca na Jurjevo. Vjeruje se da rijeka nosi bolest, zlo i nesreću, dok se voda povezuje sa zdravljem, plodnošću i novim počecima.
Ukrašavanje doma i svetih prostora – očuvanje i promicanje blagostanja. U noći uoči Đurđevdana običavalo se kititi kuću grančicama bukve, breze, lijeske i raznim drugim zelenilom, a sve je to trebalo osigurati uspješnu godinu, obilne štale i dom pun zdravlja i sreće. Ove grančice su izložene na vratima, prozorima, vratima, kao iu ambarima i poljima. U nekim se krajevima u zoru na Jurjevo iznese svježe ubrano zelenilo kojim se uljepšava dom, s ciljem da se “ulovi” plodnost nadolazeće sezone.
Na poljoprivredna polja i vrtove postavljali su se križevi od ljeskovih grana, slični onima od božićnih drvaca, za zaštitu usjeva od nevremena, tuče i nametnika. Dok se narod raduje dolasku proljeća i plodnosti, pravoslavna crkva obilježava Đurđevdan sjećanjem na pogubljenje svetog Jurja, rimskog vojnika i kršćanskog mučenika koji je 303. godine stradao zbog nepokolebljive vjere u Krista. Tijekom stoljeća sveti Juraj razvio se u simbol hrabrosti, borbe za pravdu i zaštitnika brojnih kršćanskih naroda.
