Nakon što je napunila 50 godina života, Ivanka Stamenović doživjela je nesretan gubitak radnog mjesta. Dok su se neki pojedinci možda pomirili s prijevremenim umirovljenjem, ona je napravila hrabar izbor da preuzme kontrolu nad vlastitom sudbinom. Odbijajući se predati, ustrajala je i sada se, nakon 14 godina, ponovno našla na putu prema trijumfu. Ona čvrsto tvrdi da ne postoji sredina u nečijem pristupu životu – ili posjedujete nepokolebljivu odlučnost da se borite do samog kraja, ili samo na riječima govorite o konceptu otpornosti. Svojim primjerom je pokazala da se sve može kada se hoće.
Postalo je očito da svatko tko se želi upustiti u vlastiti poslovni pothvat mora od samog početka shvatiti da uspjeh zahtijeva nepokolebljivu predanost radu “26” sati dnevno tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Ova bespoštedna predanost je neophodna čak i kada netko preuzme ulogu šefa i ima tim zaposlenika. Dok zaposlenici obavljaju svoje zadatke i odlaze na posao, šefove odgovornosti i dalje traju. Čak i u trenucima odmora, misli se vrte oko budućnosti, ne samo sutra već i sljedećih mjeseci. Prema njezinim riječima, poduzetništvom je moguće ostvariti zadovoljavajuću zaradu, ali samo uz odlučnost i usmjerenost na nišu koja je u našem narodu malobrojna ili relativno nepoznata. U svom slučaju odlučila se specijalizirati za recikliranje PVC folije posebno za reklamne panoe. Promjena svijesti unutar našeg društva je imperativ, jer moramo prepoznati da recikliranje nije sinonim za smeće, već transformativni proces koji daje vrijedan novi proizvod od onoga što se nekada smatralo osnovnom sirovinom. Uživam u izazovima, pogotovo kada shvatim da smo jedini pioniri na Balkanu, a među rijetkima u Europi, koji se bave ovom vrstom proizvodnje. Zapravo, trenutno smišljamo planove za proširenje naše proizvodnje, jer odbijamo lako podleći nedaćama. Život nas je naučio da samo oni koji nemaju samopouzdanja odustaju kada se suoče s preprekama. Bilo u poslu ili u osobnim nastojanjima, ništa ne dolazi lako. Zapravo, već imam planiran projekt koji bi trebao započeti u ožujku,rekla je ona.
Sekretarijat za zaštitu okoliša Beograda i Erste banka dosljedno su pružali najveću podršku njoj i njezinim kolegama. Njihova nepokolebljiva podrška bila je ključna u pomaganju im da prebrode izazovna vremena i izađu neozlijeđeni. Prema njezinim riječima, oni služe kao vitalni pojas za spašavanje, nudeći hranu i ohrabrenje u svim okolnostima. Put kojim je Ivanka krenula doživio je nepredviđen zaokret. Iako se unatrag može činiti bez napora, nije uvijek bilo tako. Ivanka prepričava svoje iskustvo posjeta uredu kako bi se raspitala o samozapošljavanju i prijavila se. Igrom slučaja, baš u tom trenutku naišla je na projekt koji su pokrenuli Miodrag Nedeljković i IDC. Projekt je imao za cilj omogućiti obuku šivanja posebno za žene starije od 45 godina. Ivanka je bila zapanjena kada je pročitala zahtjeve projekta, jer se činilo da je skrojen za nju. Čak i da je sama napisala projekt, sumnja da bi mogla pokriti sve kriterije. Uzbuđena zbog prilike, Ivanka nije gubila vrijeme da dobije kontakt telefon. Odmah po izlasku iz ureda nazvala je i zakazala razgovor. Ivankina tvrtka poznata je po tome što je pionirsko ekološko društveno poduzeće u Srbiji. Posebno se usredotočuje na pružanje mogućnosti zapošljavanja za žene starije od 50 godina na koje je tranzicija negativno utjecala. Te se žene često bore s pronalaskom posla. Tvrtka ručno izrađuje ekološke torbe, mape, torbice za prijenosna računala i tablete, kao i novčanike, s namjerom da svaki proizvod prožme jedinstvenom pričom. Ovi predmeti se ne koriste samo u promotivne svrhe, već služe i kao darovi zaposlenicima unutar raznih organizacija.
Bio je to izazovan pothvat. Ivanka, koja je tada imala 51 godinu, posjedovala je znanje, odlučnost i sposobnost da ispuni sve potrebne zahtjeve. Međutim, poslodavci su ostali skeptični. Ne pokolebana, ustrajala je i pokazala svoju predanost ponovnom stajanju na noge. Dala im je opipljiv dokaz svojih postignuća i nastojanja. Unatoč njihovom neizmjernom zadovoljstvu, ipak sam morala prisustvovati minimalno 70 posto treninga. Ovo se pokazalo kao zadatak bez napora za mene, jer sam na kraju svoje kolege polaznike podučavala više o poslu nego stvarne instruktorke. Kako je obuka napredovala, dobili smo prvu narudžbu za izradu torbi za promociju istaknutog proizvođača automobila. Ovaj zahtjev došao je u savršenom trenutku, poklapajući se s izložbom automobila i kamiona koja se održava u Beograd. Tvrtka je bila jako impresionirana mojim dizajnom torbe i odmah je naručila 200 jedinica, nakon čega je uslijedilo još 200, sve izrađenih od vlastitog materijala za reklamne ploče. Ivanka je od samog početka zadržala nepokolebljivu samouvjerenost, čvrsto vjerujući u vlastiti uspjeh. Ipak, shvatila je da njezin trijumf neće doći trenutno, za razliku od žena koje su prolazile obuku i koje su imale drugačija očekivanja.
