Ljudske sudbine su nepredvidljive i ni najpoznatiji holivudski scenarista ne bi mogao da režira ono što se nekome u stvarnosti dešava. Danas vam donosimo priču o bratu i sestri koji su se pronašli nakon skoro tri decenije.
Nakon 28 godina, Eldar i Milena došli su do zapanjujućeg otkrića o svom bratskom i sestrinskom odnosu. Prije više od 25 godina na pragu obitelji Nurković u Sarajevu pojavila se žena koja je u naručju ljuljala mladu djevojku. Držeći dijete čvrsto u ruci, izrekla je opasku koja će odmah promijeniti živote svih prisutnih: “Dobro jutro, gospođo. Ne tražim ništa od vas, samo želim obavijestiti vašeg muža da ima još jedno dijete. Na samrtnoj postelji, četiri godine nakon tog susreta, muž je odlučio otkriti svojoj ženi da djevojka nije greška i da njihov sin Eldar ima sestru.
Otac mi je bio profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, a majka liječnica. Otac je u svojim tridesetima dobio dijagnozu karcinoma i liječio se po cijeloj bivšoj SFRJ, a mogućnosti je tražio i u inozemstvu. Moja ga je majka pratila na tim medicinskim putovanjima, što je rezultiralo time da su baka i djed odigrali značajnu ulogu u mom odgoju. Kako je postajalo sve jasnije da se život mog oca bliži kraju, u našu rezidenciju stigla je žena sa svojom djecom. Prenijela je mom ocu da ima kćer za koju nije znao i ustvrdila da mu je važno da je upozna dok ima vremena.
Nakon što je otkrivena ova neočekivana informacija, ona je otišla. Ovo otkriće ostavilo je i njega i moju majku u stanju šoka. Moj otac je preminuo kada sam imao četiri godine, noseći tu tajnu sa sobom. Sve do mog punoljetstva moja majka je ćutala o tome, kako za “Blic” svoju kinematografsku životnu priču prepričava Eldar Nurković, ugledni bosanskohercegovački fotograf. Tek kad sam napunio 18 godina, moja je majka otkrila postojanje svoje polusestre, sugerirajući da je mogu potražiti ako želim. Na moje zaprepaštenje, moja mlađa sestra nije bila samo prolazna pojava; nego je moj otac prije toga bio u dugoj vezi.
Nažalost, različite nacionalnosti mojih roditelja naišle su na neodobravanje obitelji, što je na kraju osudilo vezu od njezina početka. Nakon sklapanja te veze, moj otac je susreo moju majku, što je dovelo do mog rođenja. Eldar, ispunjen gnjevom zbog godina provedenih u skrivanju svoje sestre, krenuo je u misiju da je pronađe. “Bio sam odlučan u svojoj potjeri”, rekao je, “ali su mi podaci bili oskudni, imao sam samo ime i prezime očeve bivše partnerice. Preko veza koje sam imao otkrio sam da je Srpkinja i da živi u Mostaru.
- Kada sam stigao na naznačeno mjesto, otkrio sam da su se zbog sukoba koji su trajali preselili u Srbiju, a možda i šire. Stoga sam se vratio svojim koracima od samog početka. Moja sestra je ostala nesvjesna mog postojanja. Pedantno sam pročešljao imenike i obavio brojne telefonske pozive u pokušaju da prikupim informacije iz raznih izvora. Ubrzo se pokazalo da se zove Milena. Razmišljao sam o mogućnosti da se moja sestra udala i nakon toga promijenila prezime. Mogućnost da je pronađem činila se krajnje nevjerojatnom, zbog čega sam izgubio svaku nadu. Tada su se pojavile društvene mreže – ispričao je Nurković za “Blic” specifičnosti potrage, koja je u prvi mah izgledala duboko nedokučiva.
Moji pokušaji da je pronađem na kraju su se pokazali uzaludnim. Tri godine sam je pokušavao pronaći na Facebooku, ali sav moj trud bio je uzaludan. Tijekom treće godine moje potrage, naišao sam na nekoliko pojedinaca koji dijele isto ime. Svakom od tih ljudi obratio sam se sa krajnje neobičnom porukom: “Pozdrav, ja sam Eldar Nurković, živim u Sarajevu, a moguće je da sam i vaš brat.” U kontekstu u kojem je bio samo “promatran”, neki su ga pojedinci smatrali ludim. Primateljica Milena Dobraš je naknadno primila poruku. “Majko, jedan gospodin je ustvrdio da je on moj brat. Dok su se odgovori koje sam prikupio od djevojaka koje sam ispitivao razlikovali, jedna je posebno pogodila žicu, sugerirajući da bi ona doista mogla biti moja sestra.
Njezino je znanje bilo ograničeno na ime i prezime mog oca. Kako prenosi njezina majka, otac joj je preminuo u mladosti, a to je bila cjelina podataka. Nakon što je primila moju poruku, obratila se svojoj majci da prenese detalje. Kao odgovor na to, njezina je majka pobjegla i izolirala se u kupaonici, oklijevajući izaći dulje vrijeme dok je situacija eskalirala u stanje šoka. Nakon što je otvorila vrata, primijetila je: “Da, to je tvoj brat”, što je navelo sestru da izrazi svoju nevjericu u vezi s činjenicom da je čuvala tu tajnu 28 godina, unatoč tome što je stalno izražavala želju za bratom.
Kako je naveo Nurković, Milena se odlučila suzdržati od komunikacije s majkom duži period kako bi se istina sakrila. Gotovo trideset godina nakon što su se razdvojili na vratima, Eldar i Milena odlučili su se ponovno okupiti. “Milena, molim te, suzdrži se od plača. Prvi susret s mojom sestrom bio je duboko emotivan. Samo dva dana nakon našeg prvog dopisivanja, ona je krenula autobusom iz Banja Luke za Sarajevo. Naš prvi susret dogodio se na autobusnoj stanici, gdje smo se odmah zagrlili njezin dolazak. U trajanju od sedam dana, ona i ja smo bili spojeni na kuku.
Ovo iskustvo je bilo izvanredno; duboka spoznaja da imam krvnu srodnicu s kojom moram početi iznova bila je značajna, s obzirom na moj potpuni nedostatak znanja o njoj. To je doista prilično neobičan osjećaj. Dok ja obično nastojim prenijeti svoje osjećaje, ona je pokazala veći stupanj emocionalne otvorenosti, često dirnuta do suza. Nakon pažljivog promatranja, uočio sam zapanjujuću sličnost između nje i mene, kao i našeg oca. Naše geste i načini izražavanja bili su nevjerojatno slični. Artikulirati to iskustvo riječima pokazalo se prilično izazovnim. Održavamo vezu i viđamo se onoliko koliko nam raspored dozvoljava, nastojeći da nadoknadimo izgubljeno vrijeme, zaključuje Nurković svoju životnu priču za “Blic”. I dalje gajim osjećaj žaljenja zbog vremena koje smo izgubili.
Pojedinci često čine takve pogreške nepromišljeno. Tijekom razgovora s majkom moje sestre, prenijela je svoje uvjerenje da, s obzirom na moj status djeteta rođenog u zakonitom braku druge vjere, nikada neću moći prihvatiti svoju sestru. Zbog toga je odlučila šutjeti u rasponu od 28 godina. Izrazila je namjeru da ponovi svoje postupke iz straha. Ovo ponašanje je nepravedno i prema mojoj sestri i prema meni, jer je njihova usredotočenost na sebe dovela do naše produljene razdvojenosti od 28 godina.
Eldar primjećuje da se ova nevolja ne može pripisati nama. Tijekom različitih faza mog odrastanja, imati bliskog prijatelja bilo bi od najveće važnosti. Odsutnost brata ili sestre s kojim bih se mogao povjeriti, ponuditi podršku i razmijeniti iskustva bio je jako osjetan. Ipak, očito je da se prilike za povezivanje nikad ne gube; sada održavamo izvanredan odnos i redovito komuniciramo, napominje Nurković, koji s oduševljenjem prihvaća ulogu ujaka.
Milena je s nestrpljenjem iščekivala dolazak sina Konstantina, a on je bio pun uzbuđenja zbog susreta s njim. Međusobno prihvaćanje između Eldara i Milene bilo je nedvojbeno, jer sada zajedno brinu o svom malom sinu Konstantinu, označavajući početak novog života i važno poglavlje u njihovoj neobičnoj obiteljskoj priči.
