Veliki broj vjernika pravoslavne vjeroispovijesti provodi dane u postu a danas govorimo o grijehovima koji se po predanju prenose sa koljena na koljeno. Naime ugledni sveštenik iz Podgorice je govorio o ovoj temi što je naišlo na veliko interesovanje.
Arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinjski protojerej Gojko Perović, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve i paroh pri hramu Svetog Georgija u Podgorici. Bio je dugogodišnji duhovni mentor mnogim vjernicima. Njegovi savjeti i riječi visoko su cijenjeni među vjernicima, jer njegova duboka duhovnost i veliko iskustvo pružaju nadahnuće i pomažu u suočavanju sa životnim izazovima. Nedavno se o. Gojko pozabavio važnim pitanjem koje muči mnoge pojedince: pitanjem jesu li grijesi naših predaka naslijeđeni od nas.
- Mnogi pojedinci, osobito oni koji su čestiti i iskreni, često se pitaju jesu li njihove nevolje rezultat prijestupa koje su počinili njihovi preci. U trenucima kada se radost čini nedostižnom i kada se suočavaju s naizgled nepremostivim izazovima, pojedinci se često nađu u uvjerenju da nose teret grijeha pradjedova koji im ne pripadaju. Ta je zabrinutost duboko ukorijenjena u uvjerenjima ljudi i često uzrokuje unutarnji sukob i neizvjesnost, osobito među onima koji vjeruju da su nastojali živjeti živote obilježene integritetom i odanošću svojoj vjeri.
Pater Gojko smatra da takve misli ne bi trebale opterećivati savjest vjernika. Pojašnjava: “To nas ne treba opterećivati. Ima li nečega, to samo Bog zna. Naša vjera tvrdi da ne baštinimo grijehe svojih predaka. Svatko tko je kršten ušao je u novi život. Sve što je prethodilo, kroz krv i gene, pročišćeno je u vodama krštenja.” Ova perspektiva je značajna, jer pravoslavni nauk smatra da krštenje služi ne samo kao početak života u vjeri, već i kao duboko duhovno čišćenje od svega naslijeđenog od prethodnih generacija. Činom krštenja vjernik kreće na novi hod, oslobođen tereta prošlih prijestupa, jer vjera dobiva priliku za krepostan i neokaljan život.
Otac Gojko istaknuo je kako je važno ne brinuti se za grijehe naših predaka, ustvrdivši da se svi takvi tereti olakšavaju krštenjem i u vjeri i u životu. “Slijedom toga, niti jedan pojedinac ne bi smio na ovaj način opterećivati svoju egzistenciju”, ustvrdio je, istaknuvši nužnost da se vjernici oslanjaju na svoju vjeru i ne dopuste da ih prošlost sputava i ograničava. Govoreći o blagoslovima ili prokletstvima koja se mogu pojaviti u obitelji, pater Gojko ističe da se to odnosi na volju Božju, područje koje je izvan našeg potpunog razumijevanja kao ljudi.
“Prisutnost blagoslova ili prokletstva u obitelji ovisi o Božjoj volji koju mi ne možemo promijeniti. Ono što je pod našom kontrolom jest voditi pobožan život”, objašnjava otac. On tvrdi da ni pojedinci ni obitelji nemaju sposobnost mijenjati Božje odluke; međutim, mogu nastojati živjeti u skladu s vjerom i moralnim načelima. Zaključno, o. Gojko navodi: „Prema Evanđelju, naš život počinje krštenjem i od tog trenutka započinjemo potpuno novi život. To nam služi kao podsjetnik da se vjernici trebaju usmjeriti na usklađivanje svog života s Božjim naukom i vjerom.
Postojanje svake osobe je najljepše i najblaženije kada je usmjereno prema Bogu, gdje ljubav prema bližnjima i Bogu služi kao temelj za sve postupke. “Što se tiče brige za sebe i svoju obitelj, ne možemo sami mijenjati Božje nakane. Kao što Bog daje blagoslove ili kazne, tako će se oblikovati i odnosi. Ova generacija je pozvana živjeti u skladu s vjerom, ostati privržena Bogu i polagati svu nadu u Njega”, naglasio je pater podsjetivši sve vjernike na vitalnu važnost vjeru i vjeru drugih.
Koncept obitelji kao i blagoslova i prokletstva, često povezan s prijestupima prethodnih generacija, obično se vidi kao stvar božanske svrhe. Bog je taj koji diktira sudbinu obitelji i pojedinca, a mi kao vjernici tu Božju volju ne možemo promijeniti. Pater Gojko Perović u svojim rječitim izričajima ističe da će nas, ako se trudimo živjeti pobožnim životom, ostati postojani u svojim uvjerenjima i usmjeriti svoje postojanje na ljubav i odanost, pratiti Božji blagoslov.