Nije rijedak slučaj da maloljetne djevojke ostanu u drugom stanju i rode bebu o kojoj ne mogu da vode brigu i ako njihovi roditelji ne žele da pomognu one su prinuđene da dijete daju na usvajanje.
Radmilin život obilježila su brojna izazovna i mučna iskustva; međutim, njezino putovanje, unatoč tome što je bilo prepuno patnje i prepreka, ilustrira važnost snage volje i otpornosti. Njezina životna priča počinje poteškoćama s kojima se suočavala u mladosti. Naime, kada je imala samo 17 godina, njezina je majka podlegla raku, događaj koji je duboko poremetio njezinu egzistenciju. Nakon ove tragedije, njezin otac, koji je postajao sve više ovisan o alkoholu, ostao je fizički prisutan, ali emocionalno odvojen. Odrastanje u takvom okruženju duboko je utjecalo na Radmilin pogled na život, što je rezultiralo time da je postala snažna osoba, iako nosi duboke emocionalne ožiljke.
- U dobi od 18 godina Radmila je razvila osjećaje prema mladiću koji je bio loše pripremljen za suočavanje sa životnim izazovima. Zadržala je uvjerenje da će je on “spasiti” i osigurati joj sigurnu egzistenciju; međutim, ubrzo je postalo očito da obje osobe samo priznaju svoje strahove unutar granica tog odnosa, umjesto da doživljavaju pravu ljubav. Stoga je ova veza kulminirala rođenjem sina Marka. Pod takvim izazovnim okolnostima majčinstvo se pokazalo izuzetno teškim.
Suočena s nestabilnim primanjima, nedostatkom podrške i neizvjesnošću na svakom koraku, Radmila se suočila s jednom od najizazovnijih odluka u svom životu. S nepunom 21 godinom, skrhana očajem i neimaštinom, odlučila je svog trogodišnjeg sina Marka dati na posvajanje. Ovaj izbor nije rođen iz sebičnosti; nego je to proizlazilo iz njezine istinske želje da njezino dijete iskusi život bolji od njezina. Prepoznajući vlastitu nesposobnost da zadovolji njegove potrebe, vjerovala je da mu druga obitelj može ponuditi radosniji i sigurniji život. Razdoblje je za Radmilu obilježeno velikim previranjima.
Padala je u duboku depresiju, često je dugo ostajala u krevetu, a bol zbog napuštanja sina na posvajanju teško ju je opterećivala. No, jednog dana, gledajući svoje stare i iznošene cipele, Radmila se odlučila suočiti sa svojim okolnostima. Počela je raditi u lokalnoj trgovini mješovitom robom i, uz ogromnu predanost i naporan rad, uspješno obnovila svoj život ispočetka. Radeći 12 sati dnevno na dva posla, novu egzistenciju uspostavila je u unajmljenom stanu, distancirana od svega što je do tada poznavala.
Kad je osigurala stabilnost u svom životu, Radmila je upoznala Aleksandra, čovjeka koji se suočavao sa svojim izazovima, ali je dijelio usporedivu perspektivu života. Aleksandar ima sina iz prethodnog braka, a njegov pristup očinstvu pokrenuo je Radmiline dugo pokopane osjećaje prema vlastitom sinu. To ju je natjeralo da zamisli ponovni susret s Markom. Kako su godine prolazile, Radmila je neprestano bila zaokupljena mislima o sinu. Često je razmišljala o njegovoj sreći, ljubavi koju je dobio i kvaliteti njegova života.
Jednog je dana skupila hrabrosti i odlučila se obratiti socijalnoj službi, no stiglo je zapanjujuće otkriće – Marko je ostao u domu. Bila je to skučena stvarnost za Radmilu, koja je vjerovala da je njezin sin već u zagrljaju nove obitelji, one koja će mu pružiti sreću i ljubav. Međutim, stvarnost je bila potpuno drugačija; Marko je još uvijek čekao nekoga tko će ga voljeti i brinuti se za njega. Radmila je glumila bez zadrške. Pokupila je svoje stvari i otišla u rezidenciju gdje je smjestila svog sina koji je tada imao osam godina. Kad ga je ugledala, srce joj je bilo preplavljeno emocijama.
Marko je izgledao nepromijenjeno, ali su mu oči postale veće. Klečeći pred njim i susprežući suze, Radmila je u tom trenutku shvatila da je vrijeme da oprosti i sebi i sinu. Ovaj susret označio je zoru obnovljene nade u njezinu životu. Nakon povratka sina, Aleksandar ga je prigrlio kao svog i njih troje započeli su novo poglavlje zajedničkog života. Radmila sada s ponosom govori o svom sinu koji ide u školu i igra nogomet, kao io majci koja je prošla kroz velike nedaće, ali je ustrajala u potrazi za obiteljskom srećom. Marko trenutno uživa u dobrom zdravlju i sreći, dok Radmila u trenutku emotivne ranjivosti priznaje da ju je sin naučio najveće lekcije.
On utjelovljuje cijeli njezin svijet i daje joj snagu, ulijeva joj vjeru da se sve može ispraviti. “Pogriješila sam u ponašanju prema njemu”, misli Radmila; međutim, sada pronalazi priliku da se kroz njihovu vezu iskupi za svoje postupke iz prošlosti. Radmilina priča je dokaz da život, unatoč brojnim izazovima i trzavicama, ima kapacitet ponuditi novu priliku za radost. Kroz ljubav, odlučnost i hrabrost, novi početak ostaje dostižan, koliko god zastrašujućim izgledao.
