Većina prezimena u Srbiji se završava na ić međutim mnogi ne zanju porijeklo svojih porodica i kako su dobili baš to prezime koje imaju. U nastavku pročitajte više o tome.
U vrijeme osmanske vladavine do nas su prenijeta brojna prezimena, od kojih je svako imalo specifičan značaj koji nam često ostaje nepoznat. Brojne riječi koje koristimo u svakodnevnoj komunikaciji vuku korijene iz turskog jezika, činjenica koja nije iznenađujuća s obzirom na naše gotovo petstoljetno iskustvo pod osmanskom upravom. Različiti običaji, kao i imena i prezimena, zadržali su se na Balkanu do danas, a neki od njih se pogrešno smatraju isključivo srpskim.
- Mirjana Teodosijević, sveučilišna profesorica turskog jezika i književnosti i autorica više turskih rječnika, dostavila je za “Sandžak.rs” popis nekoliko široko poznatih prezimena u Srbiji koja su pretežno turskog podrijetla i značenja, iako su neka modificirana kako bi se uskladila s lokalnim običajima uvođenjem sufiksa -ić. Sigurno morate poznavati pojedince čija prezimena potječu iz turskog jezika, primijetio je profesor Teodosijević, navodeći nekoliko primjera uz objašnjenja njihova značenja.
Abrašević – jedinka koju karakterizira ten ukrašen pjegama. Amidžić – stric po ocu Barjaktarević/Bajraktarević – niži časnik. Borozan – glazbenik specijaliziran za trubu. Bulut se odnosi na oblak. Vermezović – pojedinac koji zadržava. Delibašić stoji kao glavni heroj i cijenjeni zapovjednik odreda delija. Delić – junak; zaštitnik vezira i paše. Dizdarević – upravitelj tvrđave Dunđerski – vješt u tesarstvu i zidarstvu. Jaramaz – nepristojan, zaigran; osoba bez legitimiteta. Karakašević – osoba koju ističu tamne obrve.
Karadžić – odlikuje se tamnom bojom lica. Lagumdžija – stručnjak u rudarskoj djelatnosti. Malbašić – glavar sela ili zajednice. Mutavdžić je obrtnik specijaliziran za izradu tepiha i pokrivača od kozje dlake. Subašić – upravitelj imanja ili općinski nadzornik (“gradski upravitelj”) Ručnik – salveta Terzić – konfekcija po narudžbi Topalović – osoba s tjelesnim oštećenjem pokretljivosti. Tufegdžić – strijelac Uzunmirković u prijevodu znači „visoki Mirko. Šebek – pavijan; čovjek karakteriziran svojom neprivlačnošću i odvažnošću. Šišmanović – korpulentan “Trebali biste se suzdržati od bavljenja turcizmima.”
Naposljetku, profesor je naglasio da ako se čini da se neka riječ koristi drugačije u suvremenom turskom, bitno je priznati da se jezik razvijao tijekom stoljeća. Brojni termini, slični onima u srpskom jeziku, zastarjeli su i više se ne koriste. “Treba se suzdržati od bavljenja turcizmima. Poznavanje turcizama ne znači sposobnost vođenja čak ni najosnovnijeg razgovora na turskom jeziku. Putujete li u Tursku, važno je prepoznati da su mnogi naši turcizmi u turskom jeziku postali arhaizmi i više ne prevladavaju u suvremenom diskursu”, pojasnio je profesor Teodosijević, a prenosi Krstarica.
Bonus tekst:
Češnjak, poznat po svom snažnom okusu i izrazitoj aromi, ubraja se među najstarije ljekovite biljke i kroz povijest je imao istaknutu poziciju u raznim svjetskim kulturama i prirodnim praksama liječenja. S bogatom poviješću koja premašuje pet tisuća godina, češnjak potječe iz srednje Azije prije nego što je proširen u brojne regije diljem svijeta. Ova biljka bogata hranjivim tvarima jača imunitet i pruža brojne zdravstvene prednosti. Glavni aktivni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima.
U drevnoj egipatskoj kulturi, češnjak se smatrao svetom biljkom, cijenjenom zbog svog značajnog doprinosa; davali su ga robovima kako bi povećali njihovu snagu i izdržljivost, a čak je otkriven i u grobnicama faraona. Osim toga, sportaši u staroj Grčkoj i Rimu konzumirali su češnjak prije sportskih natjecanja, dok su ga vojnici unosili prije bitaka za jačanje izdržljivosti, snage i imuniteta protiv bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao do Indije i Kine, gdje je stekao priznanje za svoje ljekovite prednosti.
Zbog svoje kulinarske i terapeutske namjene, češnjak je nezaobilazan sastojak svakog kućanstva i sastavni dio brojnih jela. Ima značajnu važnost u prehrani, funkcionirajući kao začin u gotovo svim kategorijama kuhinje. U suvremeno doba mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Preporuča se redovita konzumacija u sirovom obliku, a zadah se može učinkovito neutralizirati upotrebom soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombinacijom s maslinovim uljem.
