Dijeliti život sa drugom osobom u vezi ili braku podrazumjeva mnogo odricanja ali i benefita. Ono što je najvažnije među partnerima je poštovanje i želja da se usreći voljena osoba.
Kada se razmišlja o najvažnijim problemima koji se mogu pojaviti u braku, nevjera se često pojavljuje kao glavna asocijacija. Ovaj čin predstavlja jasno kršenje — opipljivo, evidentno i teško ga je osloboditi. Međutim, postoji jednako destruktivan, ali manje uočljiv oblik izdaje: emocionalno zanemarivanje. Za razliku od afere koja se manifestira naglo i sa šokom, emocionalno zanemarivanje postupno se uvlači u svakodnevni život, neprimjetno gušeći intimu i pretvarajući brak u hladnu tišinu.
Brojne žene podnose dulja razdoblja s partnerima koji su ih, unatoč tome što nisu upustili u fizičku nevjeru, prestali smatrati pojedincima, družicama ili ženama. Ovi partneri su prestali pažljivo slušati, podržavati i priznavati. Upravo taj fenomen – kontinuirani nedostatak prisutnosti – nanosi duboke emocionalne ožiljke. Ako prepoznate dolje navedene obrasce, moguće je da doživljavate emocionalno zanemarivanje, a vaši osjećaji nesretnosti možda nisu bez opravdanja.
1. Značaj vaših emocija je minimalan. Istaknuti pokazatelj emocionalnog zanemarivanja je sklonost partnera da zanemari ili umanji vaše emocije. Kada izrazite osjećaj umora, preopterećenosti ili stresa, a vaš partner odgovori primjedbama poput “Opet nešto izmišljaš” ili “Nije to ništa”, taj odgovor ima značajnu težinu. Služi kao odbacivanje vaših osjećaja, a ne kao benigna reakcija. Kada pojedinac uporno inzistira na tome da vaše emocije nisu valjane, počinje se javljati sumnja u sebe. Posljedično, brak u kojem partner ne može priznati ili percipirati nečije osjećaje više nije sigurno okruženje.
2. Beskrajna kritika Iako kritika ima potencijal biti konstruktivna, pretvara se u emocionalni napad kada postane svakodnevna rutina, manifestirajući se u omalovažavanju trivijalnih stvari kao što su nečiji izgled, govor, izbor riječi, pripremanje ručka ili interakcija s djecom. U tom trenutku to prestaje biti izraz iskrenosti. Učinak takve kritike posebno je štetan kada se izrazi javno, bilo kroz šalu ili sarkazam. Ovo nije samo bezazlena primjedba; nego ga stavlja u situaciju u kojoj prevladavaju osjećaji smanjene vrijednosti, neadekvatnosti i stalnog straha od pogreške.
- 3. Korištenje šutnje kao oblika oružja Tiho postupanje nadilazi puko zanemarivanje; predstavlja namjeran izbor da se šutnjom kazni nečiji partner. Kada se suprug dulje vrijeme suzdržava od razgovora, ne odgovara na upite ili učinkovito “prekine” komunikaciju, takvo ponašanje predstavlja primjer emocionalnog zlostavljanja. Temelj otvorene komunikacije, čak i u neugodnim okolnostima, ključan je za zdrav odnos. Kada se odluči za šutnju kao odgovor, prenosi poruku: “Nevrijedan si mojih riječi, moje prisutnosti, moje pažnje.” To odbijanje nanosi bol koja je često nevidljiva onima koji promatraju izvana.
4. Usporedbe koje uzrokuju štetu Izraz “Zašto ne možeš biti sličniji njoj?” dovoljan je da ženi usadi sumnju u sebe na dulje vrijeme. Sam čin uspoređivanja s drugim ženama – bile one bivše partnerice, suradnice, prijateljice ili javne osobe – može biti duboko ponižavajući. Takve usporedbe, bilo da se tiču fizičkog izgleda, ponašanja ili vještina, značajno potkopavaju samopouzdanje. Nije motivacija ono što tjera naprijed; nego je poniženje ono koje prenosi jasnu poruku: “Netko drugi bi mi više odgovarao.” Kada taj osjećaj potječe od osobe kojoj ste posvetili svoj život, rane koje nastaju su dublje nego što se na prvi pogled mogu činiti.
5. Nedostatak podrške Kada vaš partner pokazuje nedostatak interesa za vaš život – vaše izazove, misli, težnje i ambicije – nalazite se u stanju emocionalne samoće. Ako se suzdrže od pitanja o vašoj dobrobiti, vašim aktivnostima ili izvorima vaše nevolje ili radosti, to se ne bi trebalo tumačiti kao puki zaborav; nego označava duboku ravnodušnost. Partner koji ostaje nesvjestan događaja koji se događaju u vašem životu, u biti poručuje da te stvari za njega nemaju veliki značaj. Brak bez potpore ne može se smatrati pravim partnerstvom; nego nalikuje suživotu lišenom smislene veze.
6. Donošenje odluka u vašoj odsutnosti Brak uključuje dijeljenje odgovornosti, briga i odluka. Kada vaš suprug odlučuje o značajnim stvarima bez traženja vašeg doprinosa – kao što su financijski izdaci, obrazovni putovi djece ili obiteljski aranžmani – ovo ponašanje odražava isključenje, a ne učinkovitu organizaciju. Ako sebe doživljavate kao posljednju osobu koja je obaviještena o tekućim stvarima, ovo nije samo slučajnost. To služi kao znak da vas vaš partner ne smatra ravnopravnim partnerom, već kao nekoga od koga se očekuje šutnja i prilagođavanje.
7. Odgovornost je uvijek vaša. Pojavljuje se dosljedan obrazac ponašanja u kojem se vaš partner stalno suzdržava od prihvaćanja odgovornosti. Svi problemi koji se pojave – bilo da se radi o njegovom negativnom ponašanju, izazovima na radnom mjestu ili obiteljskim nesuglasicama – uvijek se pripisuju vama. Ova tendencija da se odvrati odgovornost razvija se u rutinsku dinamiku. Ova situacija izaziva stalno stanje ispitivanja: “Jesam li ja doista problem?” S vremenom potkopava vaše samopoštovanje, rađa osjećaje krivnje i potiče lažno uvjerenje da zaslužujete loše postupanje. Ova predodžba je pogrešna; predstavlja manipulaciju. Čin varanja može se manifestirati kroz šutnju.
Brojne se žene nađu u vezama s partnerima koji možda nisu bili nevjerni u tradicionalnom smislu, a ipak svakodnevno nanose štetu zanemarivanjem, ravnodušnošću, ponižavanjem i nedostatkom komunikacije. Ova ponašanja su daleko od trivijalnog; oni predstavljaju pukotine koje se postupno šire, u konačnici gutajući sve ostatke intimnosti koji su prethodno postojali. Brak ne bi trebao biti okruženje u kojem se netko osjeća zanemarenim, beznačajnim ili samo “funkcionalno prisutnim”. Ako vaš partner stalno zanemaruje vašu prisutnost, ignorira vaše riječi i pokazuje nedostatak poštovanja, to znači da niste uključeni u pravu vezu. Umjesto toga, možete se naći u emocionalnoj praznini u kojoj se vaš osjećaj sebe postupno smanjuje.
