U današnjem članku govorimo o prazniku posvećenom Svetom Stefanu i Jeleni Štiljanović, značajnim ličnostima srpske pravoslavne tradicije čiji život i djela i danas nadahnjuju vjernike. Više u nastavku…
Ovaj dan, koji vjernici obilježavaju s posebnim poštovanjem, nosi snažnu poruku o vjeri, pravednosti i istrajnosti u iskušenjima.
Sveti Stefan Štiljanović poticao je iz uglednog plemena Paštrovića s prostora današnjeg crnogorskog primorja.
Još kao dijete pokazivao je duboku pobožnost i ljubav prema Bogu. Za razliku od mnogih mladih vlastelina, Stefan nije težio samo bogatstvu i ugledu, već je njegovo srce bilo usmjereno na molitvu, služenje i činjenje dobra. Odrastao je u porodici u kojoj su vjera i tradicija bile temelj života, a upravo to ga je oblikovalo u čovjeka koji se razlikovao od drugih.
- Kako je sazrijevao, Stefan je postao poznat i kao hrabar vojnik. Njegova odvažnost najviše je dolazila do izražaja u borbama protiv Osmanlija, kada su srpske zemlje bile pod velikim pritiskom. U narodnom predanju sačuvan je kao junak čvrste vjere, koji je znao spojiti vojničku hrabrost sa hrišćanskom pravednošću. Upravo zbog toga bio je poštovan i kao vođa i kao čovjek koji nikada nije zaboravio svoje duhovne korijene.
Krajem 15. i početkom 16. vijeka Stefan se preselio u Srem, gdje je postavljen za despota. U mjestu Morović, koje je tada postalo njegovo sjedište, Stefan je vladao pravedno, a narod ga je volio zbog njegove odanosti i nesebičnosti. Nije koristio vlast da bi uvećao lično bogatstvo, već da bi pomagao zajednici i štitio vjeru. U zapisima se navodi da je bio jedan od rijetkih vlastelina tog vremena koji je uspijevao da se odupre iskušenjima vlasti i da se drži daleko od zla. Time je stekao ne samo ugled u svom vremenu, već i poštovanje budućih pokoljenja.
- Nakon njegove smrti, narod je svjedočio nečemu što se smatralo jasnim znakom svetosti. Na njegovom grobu pojavila se svjetlost koja je otkrila njegove mošti. Tijelo mu je ostalo netruležno, što je u hrišćanskoj tradiciji doživljeno kao dokaz čistog života i Božjeg blagoslova. Mošti Svetog Stefana najprije su počivale u manastiru Šišatovac na Fruškoj gori, a tokom Drugog svjetskog rata prenesene su u Beograd, gdje se i danas nalaze u Sabornoj crkvi, pored moštiju kneza Lazara. Vjernici se svake godine okupljaju na tom mjestu, moleći se i tražeći duhovnu snagu.
Stefanova supruga, Jelena Štiljanović, nastavila je njegovim putem. Kada je vidjela da tijelo njenog muža ostaje netruležno, donijela je odluku da se zamonaši i cijeli svoj život posveti molitvi i podvigu. Na taj način, njih dvoje postali su simbol skladnog braka, ali i zajedničkog života u vjeri i istrajnosti. Jelena je, poput Stefana, ostala upamćena kao primjer nepokolebljive vjernice koja je svojim životom svjedočila snagu hrišćanskog predanja.
- Obilježavanje njihovog praznika ima poseban značaj među pravoslavnim vjernicima. Smatra se da molitva izgovorena na ovaj dan nosi posebnu snagu i da može donijeti mir, zaštitu i utjehu onima koji su u nevolji. Sveštenici naglašavaju da molitva nije magija, već odnos između čovjeka i Boga, a kroz nju vjernik stiče smirenje i snagu da se suoči s izazovima.
U narodnoj tradiciji sačuvani su i stihovi koji govore o Stefanu. U njima se ističe da je na zemlji svojom mudrošću i pravednošću stekao slavu, a da ga je Gospod zbog toga smjestio među nebeske žitelje. Njegove mošti, koje nisu podlegle raspadanju, za vjernike su jasan dokaz da je živio čisto i pravedno. Zato mu se i danas upućuju molitve u vjeri da će se zauzeti za one koji mu se obraćaju.
- Praznik Svetog Stefana i Jelene Štiljanović ostaje duboko ukorijenjen u identitetu srpskog naroda i pravoslavne crkve. On podsjeća da vlast i bogatstvo prolaze, ali da pravednost, ljubav prema bližnjima i vjernost Bogu ostaju zapamćeni i proslavljeni. Njihovi životi svjedoče da čovjek, iako suočen s iskušenjima i nevoljama, može ostati čistog srca i biti svjetionik drugima.
Danas, kada mnogi ljudi traže snagu i smisao u vremenu punom nesigurnosti, primjer Stefana i Jelene predstavlja nadahnuće. Oni nas podučavaju da prava vrijednost nije u prolaznom sjaju, već u vjeri, istrajnosti i dobroti. Njihova priča i dalje živi – kao svjetlost na putu svima koji traže mir i utjehu u Bogu.
