Ovo je najzdraviji čaj na svetu !!!

U danasnjem članku pišemo o čaju od origana, aromatičnom biljnom napitku koji se u narodnoj tradiciji koristi kod probavne nelagode, kašlja i osjećaja težine nakon jela. Iako origano sadrži zanimljive biljne spojeve, važno je odvojiti tradicionalnu upotrebu od zdravstvenih tvrdnji koje su za sada potvrđene uglavnom laboratorijskim, a ne velikim kliničkim istraživanjima na ljudima.

Šolja toplog čaja može prijati i doprinijeti unosu tečnosti, ali ne može zamijeniti pregled, dijagnozu niti propisanu terapiju.

Origano je mnogo poznatiji kao začin nego kao biljka od koje se priprema čaj. Njegovi listovi imaju intenzivan miris i ukus, a sadrže brojne biljne komponente, među kojima se najčešće izdvajaju karvakrol i timol. U laboratorijskim istraživanjima ti spojevi pokazuju antioksidativna i antimikrobna svojstva, ali takvi rezultati ne znače automatski da običan čaj može liječiti infekcije ili spriječiti ozbiljne bolesti.

Važno je razlikovati osušeni list origana, blagi čaj i eterično ulje. Njihova koncentracija nije ista, pa se ni podaci o djelovanju eteričnog ulja ne mogu jednostavno prenijeti na napitak pripremljen prelivanjem listova vrućom vodom. Čaj je znatno blaži, dok je eterično ulje veoma koncentrisano i ne bi ga trebalo piti niti nanositi nerazrijeđeno bez stručnog savjeta.

Šta se može očekivati od čaja od origana?

Topao biljni napitak prije svega doprinosi hidrataciji. Para i toplina mogu privremeno ublažiti osjećaj suhoće u grlu, dok aromatičan ukus nekim osobama prija tokom prehlade. Med dodat napitku može umiriti nadraženo grlo, ali ga treba staviti tek kada se čaj malo ohladi. Med se ne daje djeci mlađoj od godinu dana.

Origano se tradicionalno koristi i nakon obroka. Topla tečnost nekim ljudima može prijati kod osjećaja punoće ili blage nadutosti, ali nema dovoljno kvalitetnih dokaza da čaj od origana liječi gorušicu, gastritis, crijevne bolesti ili infekcije probavnog sistema. Kod nekih osoba intenzivan napitak čak može izazvati želučanu nelagodu.

Istraživanja eteričnog ulja origana na ćelijskim modelima ukazuju na moguće antioksidativno i protivupalno djelovanje. Jedna laboratorijska studija na ljudskim ćelijama kože, dostupna u bazi PubMed, zabilježila je određene efekte ulja origana na markere upale i kretanje ćelija tokom zarastanja. Međutim, to nije istraživanje čaja niti dokaz da napitak liječi kožna oboljenja ili ubrzava zarastanje rana kod ljudi.

Tvrdnje da origano ima „antitumorsko djelovanje“ često potiču iz eksperimenata na ćelijama. Takva istraživanja mogu biti početna osnova za dalji naučni rad, ali nisu jednaka kliničkom dokazu. Supstanca koja utiče na ćelije u laboratorijskoj posudi možda se drugačije apsorbuje, razgrađuje i djeluje u ljudskom organizmu.

Kako pripremiti blag čaj od origana

Za pripremu nije potrebna velika količina biljke. Recepti koji preporučuju nekoliko supenih kašika origana u samo nekoliko šolja vode mogu dati pretjerano jak i neugodan napitak, posebno osobama osjetljivog želuca. Razumnije je početi sa manjom količinom i pratiti kako organizam reaguje.

Nema naučno utvrđene terapijske doze čaja od origana za liječenje određenog zdravstvenog problema. Za zdravu odraslu osobu povremena šolja blagog čaja vjerovatno predstavlja samo prehrambenu upotrebu biljke. Ipak, svakodnevno uzimanje velikih količina tokom dužeg perioda nije isto što i povremeno ispijanje čaja, pa takvu naviku treba uskladiti sa savjetom ljekara ili farmaceuta.

Čaj se može kombinovati s limunom, ali osobe koje imaju refluks ili osjetljiv želudac trebale bi pratiti da li im kiseli dodaci pogoršavaju tegobe. Dodavanje velike količine šećera umanjuje smisao biranja laganog biljnog napitka, naročito kod osoba koje kontrolišu glukozu u krvi.

Ko treba biti posebno oprezan?

Origano koji se koristi kao začin u hrani uglavnom se dobro podnosi. Međutim, za veće, takozvane ljekovite količine nema dovoljno pouzdanih podataka o dugoročnoj sigurnosti. Moguće neželjene reakcije uključuju želučanu nelagodu, mučninu ili alergijsku reakciju.

Osobe alergične na biljke iz porodice usnatica, kojoj pripadaju bosiljak, nana, lavanda, žalfija i mažuran, mogu reagovati i na origano. Ako se pojave osip, oticanje usana ili jezika, otežano disanje ili nagla slabost, upotrebu treba odmah prekinuti i zatražiti hitnu medicinsku pomoć.

Trudnice bi origano trebale zadržati u količinama uobičajenim za hranu, jer nema dovoljno podataka o sigurnosti većih koncentrisanih količina. Oprez je potreban i tokom dojenja, kod djece, osoba koje imaju poremećaj zgrušavanja krvi te prije planirane operacije. Dostupni pregled sigurnosnih upozorenja navodi da koncentrisane doze mogu povećati sklonost krvarenju, zbog čega se takvi proizvodi ne preporučuju pred operativni zahvat.

Posebnu pažnju trebaju obratiti osobe koje koriste lijekove za razrjeđivanje krvi, terapiju za šećernu bolest ili druge lijekove na koje bi biljni preparati mogli uticati. Oregano u jelu obično nije problem, ali suplement, ulje i svakodnevno konzumiranje jakog čaja predstavljaju drugačiju izloženost.

Eterično ulje origana ne treba piti nerazrijeđeno. Takođe ga ne treba direktno nanositi na kožu ili gljivične promjene jer može izazvati peckanje, crvenilo i iritaciju. Gljivice na stopalima, uporni osip, bolno mokrenje, dugotrajan kašalj ili otežano disanje zahtijevaju pravilnu procjenu i ciljano liječenje, a ne oslanjanje na kućni pripravak.

Čaj od origana može ostati prijatan dio svakodnevne rutine, posebno ako se priprema umjereno i posmatra kao napitak, a ne univerzalni lijek. Njegova vrijednost najrealnije se nalazi u aromi, toplini i hidrataciji, dok ozbiljne zdravstvene tvrdnje zahtijevaju mnogo kvalitetnije dokaze iz kontrolisanih istraživanja na ljudima.