Reper Relja Popović je oženjen Nikolijom koja je i sama uspješna pjevačica i koja je svoj talenat naslijedila od majke Vesne Zmijanac iako se njih dvije ne bave istim žanrom muzike. Relja i Nikolija imaju i dvije kćerke.
Na Red Bull Sound Clashu došlo je do značajnog natjecanja između Relje Popovića i Marije Šerifović, što je oduševilo publiku. Relja Popović, glazbenik i bivši član vrlo popularnih “Elitnih odreda”, nadmašio je sva očekivanja, a za mnoge je nepoznato da je brat Nikolije Jovanović. Relja je jednom prigodom u emisiji Balkanskom ulicom raspravljao o svom odgoju, roditeljima i polubratu.
Zoja Begoli, samohrana majka, odgojila je dva sina, Mišu i Relju. Iako nemamo istog oca, braća smo po krvi i naša je veza nepokolebljiva. Majka nam nikada nije dopuštala da jedno drugo nazivamo polubraćom. Iako sam izgradio vlastitu obitelj, koju čine žena i dvije kćeri, imati pouzdanog brata uz sebe i dalje mi je ključno.
Relja je jednom prilikom na sebi svojstven način izrazio da se zbog svoje inferiornosti u fizičkom izgledu osjeća prisiljenim prikriti osobu koja ga ljepotom nadmašuje. Odrastanje u Narodnom pozorištu za njega je bilo gotovo gotovo s obzirom na to da mu je majka bila balerina.
On se prisjeća: “Poznavao sam svakog pojedinca zaposlenog u toj rezidenciji, a oni su bili upoznati sa mnom.” Zoja, koja je unatoč razvodu zadržala prezime bivšeg supruga Begoli, bila je u braku s poznatim jugoslavenskim glumcem Farkukom Begolijem ukupno sedamnaest godina. Vrijedno je napomenuti da je Farkuk Begoli potjecao iz Albanije.
- Nakon smrti moje majke pojavili su se izvještaji novinara koji su tvrdili da je Faruk Begoli moj otac i insinuirali da sam htjela prikriti svoje albansko podrijetlo. Takve predodžbe potpuno su neutemeljene. Relja, čiji je otac Srđan Popović radio kao sportski novinar, čvrsto vjeruje u kategorizaciju pojedinaca po karakteru, a ne po nacionalnosti.
Veći dio godina posvetio je Večernjim novostima, istim onim izdanjima u kojima je karijeru ostvario i moj stric, mamin brat. Tek kasnije sam otkrio njegovo duboko divljenje prema Partizanu, strast koju sam od djetinjstva gajio prema KK Partizan. Zanimljivo, uoči smrti posljednje sate proveo je u društvu “crno-bijelih” nogometaša koji su se sutradan pripremali za ključnu utakmicu.
Tijekom sprovoda oca moje prijateljice, postavio sam pitanje svojoj majci, razmišljajući tko je bio suočen s većom mukom – moj prijatelj, koji je ostao bez oca u dobi od 14 godina, ili ja, koji sam tada imao tek godinu i pol dana. vrijeme. To je upit na koji nedostaje jasan odgovor. Može li se uistinu s lakoćom prebroditi odsutnost voljene osobe?
Naravno, žudim za uspomenama na vlastitog oca. Ovu ranu nosit ću cijelo svoje postojanje. Moja je majka bila izvanredna osoba. Unatoč burnoj eri inflacije i svojim skromnim primanjima, pobrinula se da ni Miša ni ja ne ostanemo bez nje. Možda ja nisam imala pristup trendi tenisicama koje su nosila druga djeca, ali naš dom je uvijek bio ispunjen ljubavlju.
Gledano u tom svjetlu, koliko god bili uskraćeni za neke stvari, nikada nam ništa nije nedostajalo. S nepunih 18 godina Relja se susreće s ključnim trenutkom koji će krojiti njegovu sudbinu. Pod najnesretnijim okolnostima našao se s metkom u trbuhu. Operacija koja je uslijedila, iscrpljujuća četverosatna muka, danima je držala njegovo postojanje na koncu.
Kad sam ušao u bolničku sobu i ugledao majku, nisam mogao ne primijetiti kako ju je prošla samo tri dana ostarila za cijelo desetljeće. Ova upečatljiva transformacija duboko je utjecala na mene, unatoč nedostatku krivnje. Od tog trenutka do njezine smrti 2017., donio sam svjesnu odluku suzdržati se od nanošenja joj daljnje boli. U to sam vrijeme istinski prigrlio ulogu odanog i poslušnog sina.
