Od davnina kada ljudi nisu imali znanjao mnogim stvarima i procesima u prirodi, postoje različita sujevjerja i običaji a nekih od njih se ljudi i danas pridržavaju. Jedno od tih vjerovanja je i da jedna biljka može donijeti nesreću.
Stari Slaveni vjerovali su da su određene biljke predznak nesreće i da ih stoga treba izbjegavati prilikom sadnje u svom dvorištu. Kroz kršćanstvo su se do danas održala brojna vjerovanja u vezi s biljkama, među kojima i ona da se hrast ne smije sjeći te da se za Božić grana mora unijeti u kuću, pišu Novosti. Iris ili stražarska kuća nalazi se na vrhu rezidencije, jer se smatra da pruža zaštitu od udara groma. Osim toga, bagrem se ne uzgaja u blizini kuće, jer se povijesno nazivao “nerod”.
- Nadalje, ne preporučuje se cijepljenje bagrema. Ako je stablo potrebno ukloniti zbog isušivanja ili zadiranja korijena u temelje kuće, bilo bi mudro preurediti dvorište i njegovati floru koju su naši preci cijenili. Prisutnost oraha u dvorištu povezana je s nesrećom i smrću. Preporučljivo je izbjegavati sadnju stabla oraha u blizini kuće zbog utjecaja njegovog korijenja i sjene koju baca na stan.
Također se ne preporučuje sjedenje u hladu oraha. Pojava oraha i dudova u vrtu smatra se zlokobnim znakom, budući da su takva mjesta povijesno povezana sa smrću članova kućanstva. Preporučljivo je započeti sa sadnjom drveća i grmlja, a potom uvesti cvjetnice. Hrast lužnjak je najistančaniji ukras vrta, jer njegova prostrana krošnja pruža obilan hlad. Ovo sveto drvo, koje uspijeva u blizini vode, simbol je dugovječnosti. Lipa je među Slavenima bila cijenjena, prvenstveno zbog svojih ljekovitih cvjetova. Ovo je drveće također nudilo izvrsnu ispašu pčelama, a medovina je služila kao glavni izvor slatkoće za slavenske narode.
Osim toga, vapneni je ugljen poznat po svojim svojstvima pročišćavanja vode. Ipak, lipa je postavljena uz prostor za sjedenje, ali ne i neposredno iznad njega. U razdoblju kada su djeca bila kažnjena, vrba se nazivala “mirko”, a djeca su se udarala vrbovim grančicama u prigodama kao što su Nova godina, Lazareva subota i Cveti, uz izraz “rasti kao vrba”. ” Osim toga, kora vrbe posjeduje ljekovita svojstva koja su korisna za liječenje prehlade.
Glog služi kao lijek za srčane tegobe i smatra se najjačim lijekom protiv vampira i demona. Ovaj otporni listopadni grm može se pojaviti u bijelim, crnim ili crvenim varijantama. Bobice, koje se beru na vrhuncu zrelosti, koriste se za pripremu džemova, čajeva i sokova. Osim toga, pogodan je za uzgoj kao živica, a preporučljivo je usaditi vapno u sadnu jamu prilikom podizanja. Stablo drijena najprije cvate u proljeće, a daje plodove u jesen.
Za Đurđevdan se domovi kite drijenom jer predstavlja zdravlje, dok se za vrijeme Sveta tri kralja djeci daje cvijet drijena da jedu kako bi ojačali otpornost na bolesti. Jabuka je cijenjeno voće koje se tradicionalno ne jede prije Petrova dana, a ima veliku važnost u svadbenim obredima.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, koja je odigrala ključnu ulogu u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja diljem svijeta. S poviješću dužom od pet tisuća godina, češnjak potječe iz središnje Azije i od tada je raširen po raznim svjetskim regijama. Bogata hranjivim tvarima, jača imunitet i pruža brojne zdravstvene prednosti. Primarni aktivni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitnim učincima. U egipatskoj kulturi češnjak je imao veliko značenje, smatran je svetom biljkom.
Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a njegovi ostaci otkriveni su u grobnicama faraona. Slično, u staroj Grčkoj i Rimu, sportaši su uzimali češnjak prije natjecanja, dok su ga vojnici konzumirali prije ulaska u bitke kako bi povećali izdržljivost, snagu i imunitet protiv bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje za svoja terapeutska svojstva. Zbog svojih kulinarskih i ljekovitih vrlina, češnjak je nezaobilazan u svakom kućanstvu i sastavni je dio brojnih jela.
Ima ključnu ulogu u prehrani, funkcionira kao začin za gotovo sve vrste jela. U suvremeno doba mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Preporučljivo ga je redovito unositi u prehranu u sirovom obliku; nepoželjan miris može se ublažiti korištenjem soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili miješanjem s maslinovim uljem.
