Sve više ljudi kako stare, primjetno je da se okreću vjeri .Iako to može postati i trend, kada si mlad, rijetko razmišljaš o bogu, crkvi i svojoj vjeri. Tokom života, ljudi često čine mnogo grešaka i nakon toga pokušavaju pronaći način za ispravljanje, a približavanje vjeri svakako je jedan od puteva za “očišćenje” od svega.Iako je patrijarh Pavle već preminuo, njegove nježne, ali duboko prožimajuće riječi koje pružaju utjehu, liječe te pružaju vrijedne pouke, i dalje odzvanjaju u našim sjećanjima i srcima. Sujeta, smatrana najtežim grijehom u Srbiji, rađa razdor i netrpeljivost. U prisutnosti taštine, vjera i ljubav gube svoju snagu. Postojanje različitih perspektiva nije slučajnost; važno je promatrati stvari iz više uglova. Međutim, postoje trenuci kada naše nesuglasice nisu stvarne razlike u mišljenju. Moramo prevladati ovo neslaganje. Razvijanjem tolerancije, možemo istinski razumjeti stajališta drugih. To ne znači da ih moramo prihvatiti ako su nedostatna, već da ih trebamo razumjeti kako bismo spriječili pojavu neprijateljstva i sila podjela koje nas razdvajaju.Ova nacija bi postala utopija ako bi svaki pojedinac slijedio koncept ljubavi. Ipak, čak i ako bi pojedinci težili nečemu manjem od ljubavi, prepoznajući je kao krajnju vezu, i ako bi jednostavno primjenjivali načelo postupanja prema drugima onako kako žele da se postupa s njima, izbjegavajući nanošenje štete drugima, svijet bi, dok ne bi potpuno postao raj, bio iznimno blizu tome.
Pojam morala nije definiran riječima “ne treba” ili “ne smije”. Umjesto toga, utjelovljen je u izjavi “neću”. Prava vrlina ne leži u suzdržavanju od činjenja grijeha, već u posjedovanju sposobnosti i nedostatku želje za takvim postupanjem. Ljubav predstavlja vrhunsku vrlinu jer je to jedina kvaliteta koja ne nestaje kada se dijeli s drugima. Naprotiv, što više ljubavi netko pruži, to više ljubavi posjeduje. Važno je uvijek se sjetiti da je zlo prolazno i da se samo čini pobjedničkim i impresivnim. Zbog toga ništa, posebice život, ne bi trebalo graditi na zloći, prijevari ili obmani. Naš Stvoritelj nas je stvorio kao ljude i očekuje da se ponašamo sukladno tome. Ne postoje okolnosti u kojima ne možemo i ne bismo trebali ispuniti tu obvezu. Porijeklo osobe je beznačajno; važan je razvoj i rast.Bez obzira na izazovne okolnosti, naša je odgovornost sačuvati našu ljudskost i ne dopustiti da bilo kakvi osobni ili nacionalni interesi opravdavaju nehumane postupke. Vrijeme može prolaziti, ali bit naših duša, naše istinsko jastvo i težnja za dobrotom trajat će zauvijek.Prava sloboda očituje se u nespremnosti da tražimo sebe unutar ljubavi. To je bezuvjetna ljubav koja se odupire racionalnosti, predstavljajući srž prave ljubavi. Duboke i izražajne riječi o podcijenjenoj važnosti obitelji odjekuju duboko. Porodica, prema tim riječima, predstavlja temelj ljudske zajednice i ima nezamjenjivu ulogu u duhovnom rastu pojedinca.
Unutar porodice čuva se pradjedovska vjera i osnovne duhovne vrijednosti koje nas vode kroz život. Ljubav izvire iz obitelji, gdje učimo o vrlinama dužnosti, žrtve i zajedničke izdržljivosti, kao i umijeću dijeljenja radosti. Čak i kada izlazimo izvan granica svojih domova, obitelj u nama budi osjećaj zajedništva koji nadilazi fizičku udaljenost. To je poput “male crkve”, svetišta koje pruža smjernice i sprječava nas da se izgubimo u svijetu koji se često čini odvojenim i praznim.
