Posljednjih godina se sve veći broj muškaraca u Srbiji, posebno onih koji žive u ruralnim područjima odlučuje na brak na neviđeno sa ženama iz Albanije. Ponekad ti brakovi funkcionišu ali ima i drugačijih ishoda.
U skromnom gradiću na jugozapadu Srbije, gdje vijesti putuju brže nego što vjetar nosi lišće uz rijeku Lim, dogodio se događaj koji je brzo zainteresirao posjetitelje kafića i prometnih tržnica. Pero Milovanović, pedesetogodišnji neoženjeni muškarac iz Priboja, svoju je romantičnu situaciju odlučio riješiti na način koji je sve češći na ovim prostorima — financijski osigurao nevjestu iz Albanije. Ovaj nesvakidašnji izbor izazvao je veliku pozornost i različite reakcije lokalnog stanovništva.
- Pero je dosljedno bio vrijedan pojedinac, radio je kao inžinjer grijanja i vodoinstalatera i imao je kuću smještenu u poželjnom kraju; međutim, nikada nije imao sreće u stvarima srca. Kako su godine prolazile, njegovi prijatelji su se vjenčali i osnovali obitelji, a on je ostao sam. Težina usamljenosti sve ga je više pritišćivala, pogotovo jer je njegova majka često molila: “Sine, kada ću imati zadovoljstvo dočekati svoje unuče?” Što ti sve ovo vrijedi ako nemaš s kim podijeliti? Na prijedlog člana obitelji, Pero se obratio posredniku iz sela pokraj Tutina, koji ga je uvjeravao da može pronaći nevjestu iz Albanije.
“Imam idealnog partnera za vas”, izjavio je broker. “Ove mlade žene nisu zahtjevne; samo im trebaš pokazati poštovanje i biti dobar muž. Povjerovavši posrednikovim uvjeravanjima, Pero je ubrzo prebacio 3000 eura, iako djevojčinu fotografiju nije vidio niti je razgovarao s njom. Ipak, zadržao je osjećaj nade. Dan kada će Pero upoznati mladu bio je dan koji je dugo željno iščekivao. Odjenuo je svoju najbolju košulju, stavio malo parfema i osjetio kako mu srce uzbuđeno lupa.
Ispred njegove kuće zaustavilo se vozilo albanskih registarskih oznaka iz kojeg su izašli broker i mladenka. Na Perovo zaprepaštenje, osoba ispred njega nije bila mlada, lijepa djevojka kakvu je zamišljao, već žena u kasnim četrdesetima, niska i punašna, ozbiljnog držanja. Doživio je dubok šok. – Ipak, ovo je tvoja Mirsada – rekao je posrednik. Zbunjeni Pero pokušao je prigovoriti ističući kako očekuje mlađu ženu. Ipak, posrednik je tvrdio da je dogovor bio dogovor, dok je Mirsada, koja nije razumjela srpski, samo gledala u njega i kuću, naizgled bez oduševljenja.
Na kraju je “mlada” rekla nešto na albanskom, na što je posrednik odgovorio: “Pokazuje da je umorna od puta i da se želi odmoriti”. Pero se našao u neprilici; već je platio 3000 eura, ali žena prije njega nije ispunila njegova očekivanja. U pokušaju da izbjegne neugodnosti, rekao je da to nije ono što je očekivao, na što je broker odgovorio: “Nema povrata, dogovor je dogovor”. Mirsada je, očito svjesna okolnosti, odlučila da ne ostane u neželjenoj situaciji i na kraju je odlučila otići. Time je Pero ostao i bez nevjeste i bez novca. U selu je brzo izbio skandal jer su se priče o njegovim manama proširile nevjerojatnom brzinom.
Susjedi su došli promatrati “mladu” i izrazili svoje prigovore na nevolje, dok su ga prijatelji ismijavali. Majka je u stanju očaja preklinjala: “Sine, nisi se trebao tako ponašati!” Međutim, Perot se borio prihvatiti svoj poraz. Nekoliko dana kasnije, pun ljutnje i bijesa, odlučio se vratiti brokeru i zatražiti povrat novca. “Vratite mi novac ili ćemo poduzeti daljnje korake!” izjavio je prijeteći. Posrednik je, međutim, ostao miran i mirno odgovorio: “Pero, što da ti kažem?” Dogovor je postignut i Mirsada se vratila svojoj kući. Nije bilo opcije za rikverc. Pero se našao nemoćan, bez ikakvih dokaza, a njegova frustracija se pojačala.
U Priboj se vratio, opterećen samo gorkim iskustvom. Priča je nastavila kružiti, zbog čega je Pero postao predmetom ismijavanja u svom selu. Kako bi izbjegao ovo podsmijeh, odlučio je potražiti utočište kod rodbine u Beču. Po dolasku se zaposlio na građevini, gdje je upoznao Nadu, Bosanku zaposlenu kao kuharica. Njihov odnos nije iskovan pregovorima ili dogovorom; nego je nastala iz autentičnih osjećaja. Taj se odnos razvijao organski, bez uplitanja posrednika.
Godinu dana kasnije, Pero se vratio u Priboj, au društvu Nade, žene koja je razumjela njegove mane iz prošlosti i bila spremna započeti novi život zajedno s njim. Mještani su, nakon što su svjedočili njihovom ujedinjenju, ostali u nevjerici. “Međutim, dakle, ipak ste se oženili?” – pitali su u čudu. Pero je sa smiješkom odgovorio: “Jesam, ali ovaj put na pravi način!” Tako je kroz svoja iskustva spoznao važnu istinu: prava se ljubav ne može kupiti.
