Prije rata koji se desio na našim prostorima početom devedestih bilo je puno tzv. mješovitih brakova gdje su bračni partneri bili različite nacionalnosti i vjeroispovijesti. Neki od tih brakova su se usljed rata i raspali.
Potresna bosanskohercegovačka priča o Aleksandri Mihajlović i njenom životu, duboko pod utjecajem ratnih razaranja i obiteljskih nesuglasica, duboko je odjeknula među brojnim čitateljima. Aleksandrino putovanje počinje prije njezina rođenja, unutar obitelji koju karakteriziraju suprotna vjerska opredjeljenja — otac joj je musliman, a majka, kći svećenika, privržena je pravoslavnom kršćanstvu.
Različita uvjerenja njezinih roditelja uzrokovala su značajne sukobe, koji su u konačnici rezultirali raspadom obiteljske zajednice, što je stvorilo temelje za poteškoće s kojima će se Aleksandra susretati tijekom svog života. Nakon rođenja, Aleksandrine prve dane provela je u Zvečanskoj, ustanovi za napuštenu djecu. Unatoč izazovnom početku, veza između nje i njezine majke bila je duboko jaka, što im je omogućilo da zajedno svladavaju brojne prepreke. Odrasla je u obitelji koja je stalno nailazila na poteškoće, a ta su iskustva bila temelj njezinog književnog rada.
- Aleksandra je odgajana uz nepokolebljivu podršku svoje majke, koja se suočavala sa značajnim društvenim i obiteljskim pritiscima. Ipak, ostala je odlučna u nastojanju da održi vezu s kćeri i osigura joj svjetliju budućnost. Pojedini rođaci, posebno oni s očeve strane, nisu prigrlili Aleksandru, ali je ona ustrajala u težnji da uspostavi odnos s ocem kojeg je željela upoznati i razumjeti. Sa 16 godina krenula je na mukotrpan put u Sarajevo u potragu za njim, no susret se nije odvijao kako je zamišljala.
Kroz izazovna razdoblja koja su proživljavali Aleksandra i njezina obitelj, dosljedno je nastojala razumjeti svoj identitet, posebice u pogledu svog oca. Iako je nastojala ponovno uspostaviti komunikaciju, njezini susreti s njim bili su kratki i bez emocionalnog ispunjenja. Unatoč tome, njezina je odluka za pomirenje ostala nepokolebljiva. Nažalost, smrt njezina oca 2011. donijela je nagli završetak njezinih nastojanja da s njim razvije iskren odnos.
Alexandrina potraga da pronađe svog oca i njezini kasniji pokušaji da ponovno uspostavi kontakt s njim, koji su kulminirali pismom koje je poslala nakon što je otkrila njegovu tešku bolest, na kraju su ostali neispunjeni. Unatoč njezinim težnjama za ponovnim okupljanjem, nije uspjela postići željeni ishod. Uz podnošenje vlastitih životnih izazova, Aleksandra se posvetila i spisateljskom zanatu, te je u konačnici stekla slavu kao autorica.
Objavila je pet djela koja obuhvaćaju romane, dječju književnost i zbirke poezije. Trenutno radi kao profesorica srpskog jezika i književnosti, a istovremeno radi na enciklopediji o srednjovjekovnim srpskim vladarima. Njezina posvećenost povijesnim i kulturnim temama nadahnula je brojne pojedince, a njezina otpornost u suočavanju sa životnim preprekama također je postala izvor motivacije za mnoge njezine čitatelje.
Unatoč brojnim poteškoćama, Aleksandra je otkrila otpornost u svojim iskustvima, koristeći svoje pisanje kao sredstvo za suočavanje s prošlim i nadolazećim izazovima. Njezina pripovijest ilustrira duboku prirodu potrage za vlastitim identitetom, kao i značaj obiteljske ljubavi i podrške, osobito u suočavanju s naizgled nepremostivim okolnostima.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, igrajući ključnu ulogu u prirodnim tradicijama liječenja i globalnoj kulturi više od pet tisuća godina. Podrijetlom iz srednje Azije, raširen je u razne dijelove svijeta. Bogat hranjivim tvarima, češnjak jača imunitet i pruža brojne zdravstvene prednosti. Glavni aktivni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima.
U drevnoj egipatskoj kulturi češnjak je imao veliko značenje i bio je cijenjen kao sveta biljka. Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a čak je otkriven i u grobnicama faraona. I u staroj Grčkoj i u Rimu sportaši su konzumirali češnjak prije natjecanja, dok su ga vojnici konzumirali prije bitaka kako bi poboljšali izdržljivost, snagu i imunitet protiv bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje zbog svojih ljekovitih prednosti. S obzirom na svoju kulinarsku i terapeutsku primjenu, češnjak je neizostavan sastojak svakog domaćinstva i svakog obroka.
Ima bitnu ulogu u prehrani, funkcionira kao začin za gotovo sva jela. U suvremenom društvu mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Preporuča se redovita konzumacija u sirovom obliku, a nepoželjni zadah može se ublažiti korištenjem soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombinacijom s maslinovim uljem.
