Ovaj gospodin odlučio je javno da ispriča svoje iskustvo koje bi moglo mnoge da nauči lekciju koja je jako važna, a koju je i on naučio na ovaj način. Nakon što se desilo ovo, svi su ostali šokirani.
Njegova priča nije započela izdajom, već suosjećanjem – čistim, nesebičnim i nenametljivim. Bio je čovjek koji je volio svoju ženu u pravom smislu te riječi, vjerujući u njihovo partnerstvo, u svaki zajednički san i plan te u budućnost koju je zamišljao da zajedno grade. Dobrih šest godina brižnog braka punog davanja i davanja nije mu se činilo tako lošim temeljem. No njemu nepoznato, pukotina je rasla unutar tog odnosa; nešto je pošlo po zlu što nije uspio otkriti sve dok to nije postalo gotovo poput sudbine. Njegova je žena bila učena, inteligentna i željna žena; samo su polja za njezine potrebe bila neplodna – nije joj bilo otvorenih puteva za rad nakon što je na Ekonomskom fakultetu pokupila izvrsne ocjene.
A ta nemoć i frustracija su je izjedale. On je to znao. Iako su sve njihove osnovne potrebe bile podmirene, zahvaljujući njegovim stalnim primanjima, znao je da novac nije sve što postoji za sreću. Želio je za nju više; osjećati se korisnim, priznatim, ispunjenim. Stoga je u tajnosti započeo nešto za što je smatrao da će napraviti veliku razliku u njezinu životu za dobro. Platio je 15.000 eura da je smjeste u državnu službu kao poreznu inspektoricu. Ne iz namjere da ponizi njezine sposobnosti, već iz istinske želje da joj se pomogne.
Sve je to namjestio kako bi ona mislila da je posao dobila sama, sačuvavši malo dostojanstva i ponosa. Mislio je da čini pravu stvar. Ne pitao za ne hvala Samo ju je želio vidjeti sretnu i ispunjenu Ali sve se srušilo samo dva dana nakon što je počela raditi. Ona je nestala. Nije bio kod kuće. Nije ostavio poruku. Kad ju je nazvao, bila je hladna. Rekao mu je da je gotovo. Više nije mogla biti s njim. Da je uzela ono što je htjela – sigurnost, položaj, početak – i da će sada nastaviti dalje. Gorčina je dolazila u valovima, od kojih je prvi bio kad je pročitao bijeli kvadrat s datumom, mjestom i vremenom.
Vjerovati nekome nikada nije lako, ali vjerovati mu u svemu je druga stvar. Zamjena manila omotnice Mislio je da poznaje Mariju, ili barem onoliko koliko se itko može poznavati. Umjesto toga, shvatio je da poznaje sliku koja mu se projicira: osmijesi bez filtera i pažljivo odabrane riječi na godišnjicama i rođendanima zamagljene od suza. Nema fotografije. Zamjena za sliku na stranici 124 Prošli su mjeseci prije nego što se nasmiješio pravim osmijehom, onim koji mu obasja oči, i godinama prije nego što je prestao nakašljati kad god bi ga ljudi pitali kako se drži.
Skidajući gazu s gležnjeva Nikada je nije zaboravio, osjećajući iznenadni titraj života u sebi kad god bi čuo sviranje violine poput slavuja koji pjeva u vrtu na Capriju. Naučio je sjećati se ne s boli, već s prihvaćanjem – jednako dijelom njega kao i njegov dah. Fotografije uklonjene sa stranice 29 Postavljao si je ista pitanja – je li bio naivan, je li ljubav bila prava ili je sve bila kalkulacija? Takva hladnoća za njega nije imala nikakvog značaja. Najviše ga je boljelo što nikada nije osjetio nikakve znakove da nešto nije u redu.
Nije bilo argumenata, nije bilo upozorenja. Činilo se da je to partnerstvo, ali u stvarnosti je to bio projekt jedne osobe. Čitava veza bila je planirana vjerojatno od početka. Razmišljao je i o odmazdi. Kroz glavu su mu prolazili načini da joj se osveti. Ali znao je – to nije bio njegov način. Nije želio postati ono što je prezirao. Shvatio je da ne može izbrisati ono što se dogodilo, može birati kako će na to reagirati. Razlog zašto ne gubi najbitniji dio sebe čak ni kad počne graditi zidove.
Postavljao je granice govoreći “ne” i štitio svoje srce. Znao je da nije dovoljno voljeti ako je samo on taj koji je daje. I danas osjeća bol. Još uvijek nosi rane, ali snaga u njemu raste. Kaže da ga to nije uništilo, nego transformiralo. Naučio je da se dobrote ne treba sramiti. Iskrenost nije slabost, već snaga; samo što ga drugi ponekad ne uspijevaju pronaći takvim. Vjeruje da dolazi vrijeme kada će o ovoj priči govoriti bez imalo gorčine u srcu, samo znajući da je bio čovjek koji je volio iskreno, bez ikakve koristi. Vjeruje da postoji netko, negdje, tko će naučiti primati i suzdržavati se od uzvraćanja ljubavi uz kamate i kalkulacije. Do tog vremena on se nastavlja usavršavati; on živi dalje – jači i mudriji, ali još uvijek ima srce koje zna voljeti. Kaže da prava ljubav nije usluga, a ne trgovina. To je dar – ali samo onome tko zna kako ga držati s poštovanjem.
