Pola ŽENA nema pojma zašto služi koren kupusa: Kad ovo jednom čujete, više ga nećete baciti

U današnjem članku donosimo zanimljiv kuhinjski savjet koji bi mogao promijeniti način na koji pripremate kupus. Dio glavice koji mnogi bez razmišljanja bacaju zapravo može postati ukusan dodatak različitim jelima. Iako njegova čvrsta struktura na prvi pogled djeluje neprikladno za pripremu hrane, pravilnim čišćenjem moguće je otkriti znatno mekšu unutrašnjost. Od svježih salata do toplih variva i pečenih priloga, ovaj često zanemareni dio povrća ima više mogućnosti upotrebe nego što se obično pretpostavlja.

Kupus već generacijama zauzima važno mjesto u domaćoj kuhinji. Koristi se za pripremu sarme, zimnice, salata, čorbi i brojnih tradicionalnih jela, a posebno je zastupljen tokom jeseni i zime. Ipak, pri njegovom čišćenju gotovo uvijek ostaje jedan dio koji se najčešće uklanja i baca.

Riječ je o tvrdom središtu glavice, poznatom kao kocen. Mnogi ga nazivaju korijenom kupusa, iako se zapravo radi o zadebljanom dijelu stabljike oko kojeg rastu listovi. Za razliku od lisnatog dijela, kocen ima čvršću strukturu i izraženija vlakna.

Upravo zbog takvog izgleda često se smatra neupotrebljivim. Međutim, njegova unutrašnjost, naročito kod mladog i svježeg kupusa, može biti sočna, hrskava i blago slatkastog okusa.

Šta se zapravo nalazi u sredini glavice kupusa?

Kada se kupus presiječe napola, jasno se može primijetiti njegov središnji dio koji se pruža prema unutrašnjosti glavice. Taj dio ima važnu ulogu u građi biljke, ali se zbog tvrdoće obično odstranjuje prije kuhanja ili rezanja listova.

Važno je znati da nije svaki kocen iste kvalitete. Kod svježeg kupusa može biti dovoljno nježan da se nakon guljenja jede sirov, dok kod starijih glavica često postaje suh i vlaknast.

Zbog toga prije pripreme treba procijeniti njegov izgled. Ako je unutrašnjost zdrava i dovoljno mekana, može se koristiti na nekoliko načina. Pretjerano tvrde, osušene ili oštećene dijelove potrebno je odstraniti.

Pravilno čišćenje otkriva mekši i ukusniji dio

Priprema kocena počinje jednostavnim postupkom koji ne zahtijeva posebnu opremu. Potrebni su oštar nož, čista radna površina i nekoliko minuta vremena.

Najprije treba odrezati donji, osušeni završetak. Nakon toga pažljivo se uklanja tvrdi vanjski sloj, slično kao kada se guli određeno korjenasto povrće. Ispod njega može se pojaviti svjetliji i znatno nježniji dio.

Očišćenu sredinu potrebno je dobro oprati i provjeriti koliko je tvrda. Ako se lako reže i ima prijatnu teksturu, može se pripremati bez dugotrajnog kuhanja. Čvršće komade preporučljivo je usitniti i dodati jelima koja se duže termički obrađuju.

Način rezanja također je važan. Za svježe salate najbolje odgovara sitno rendanje ili rezanje na tanke trakice. Za variva, guste supe i dinstana jela praktičnije su manje kockice koje će tokom kuhanja lakše omekšati.

Hrskave salate kao najjednostavniji način upotrebe

Jedna od najlakših mogućnosti jeste priprema svježe salate. Mekša unutrašnjost kocena može se sitno narendati i pomiješati s tanko narezanim listovima kupusa.

U takvu kombinaciju može se dodati mrkva, malo soli, ulja i limunovog soka. Dobija se osvježavajući prilog koji se može poslužiti uz različite vrste glavnih jela.

Posebno zanimljiva kombinacija nastaje dodavanjem narendane jabuke. Njena prirodna slatkoća može ublažiti izraženiji okus kupusa, dok hrskava tekstura oba sastojka daje salati dodatnu svježinu.

Za one koji više vole kremaste preljeve, može se koristiti jogurt pomiješan s malo senfa i limunovog soka. Takav preljev povezuje sastojke i predstavlja jednostavnu alternativu uobičajenim začinima za salatu.

Ipak, sirova priprema pogodna je prvenstveno za mekši kocen. Ako je njegova struktura izrazito čvrsta, bolje ga je koristiti u kuhanim jelima.

Odličan dodatak domaćim čorbama i varivima

Sredina kupusa može se vrlo praktično upotrijebiti prilikom pripreme toplih obroka. Nakon čišćenja potrebno ju je narezati na sitne komade i dodati u šerpu s ostalim povrćem.

Posebno se dobro uklapa u jela s krompirom, mrkvom, lukom i drugim sastojcima koji se tradicionalno koriste za pripremu domaćih čorbi.

Pošto kocenu uglavnom treba više vremena da omekša nego listovima kupusa, preporučljivo je dodati ga na početku kuhanja. Tako će njegova struktura postepeno postajati nježnija, a komadi će se lakše sjediniti s ostatkom jela.

Može se koristiti i kao dodatak grahu, leći ili gustim povrtnim supama. U takvim kombinacijama nije potrebno pripremati poseban obrok, nego se jednostavno iskorištava dio povrća koji bi inače završio među kuhinjskim ostacima.

Još jedna mogućnost jeste kremasta čorba. Kocen se može skuhati zajedno s krompirom i prazilukom, a zatim usitniti štapnim mikserom. Dodavanjem bibera, peršuna i drugih omiljenih začina dobija se jednostavno povrtno jelo.

Priprema u tavi i rerni donosi drugačiji okus

Osim kuhanja, očišćena sredina kupusa može se pripremati dinstanjem. Najbolje je narezati je na tanke trakice i staviti u tavu s manjom količinom ulja i sitno sjeckanim lukom.

Tokom pripreme može se dodati nekoliko kašika vode kako bi povrće postepeno omekšalo. Kada dobije odgovarajuću teksturu, mogu se umiješati bijeli luk, mrkva, paprika ili gljive.

Ovako pripremljeno povrće može poslužiti kao prilog uz rižu, krompir ili mesna jela. Kombinacija sastojaka može se prilagoditi onome što se već nalazi u kuhinji.

Za pripremu u rerni kocen je potrebno narezati na manje komade, pomiješati s uljem i začinima te rasporediti u posudu za pečenje.

Temperatura od približno 200 stepeni pogodna je za ovakav način pripreme. Važno je da komadi ne budu predebeli kako bi se ravnomjerno ispekli. Kada dobiju blago zlatnu površinu i mogu se lako probosti viljuškom, spremni su za posluživanje.

Od ostataka povrća mogu nastati ukusni popečci

Jedna od zanimljivijih ideja jeste priprema domaćih povrtnih popečaka. Ovaj način posebno je praktičan kada nakon kuhanja ostane nekoliko manjih komada različitog povrća.

Očišćeni kocen potrebno je sitno narendati, a zatim pomiješati s mrkvom i lukom. U smjesu se može dodati jaje i manja količina prezli ili zobenih pahuljica kako bi se sastojci povezali.

Od pripremljene mase oblikuju se manji popečci koji se mogu peći u rerni ili pripremati na tavi. Njihova veličina i debljina mogu se prilagoditi željenom načinu posluživanja.

Prednost ovog recepta jeste mogućnost kombinovanja više sastojaka bez potrebe za složenom pripremom. Na taj način ostaci povrća mogu se pretvoriti u zaseban obrok ili prilog.

Može li se sredina kupusa koristiti za kiseljenje?

Kocen se u pojedinim domaćinstvima upotrebljava i prilikom pripreme kiselog kupusa. Nakon odgovarajuće fermentacije može poprimiti karakterističan kiselkast okus, uz zadržavanje dijela svoje čvrste strukture.

Međutim, kod ovog načina pripreme posebno je važno pridržavati se provjerenog recepta. Količina soli, higijena posuda i uslovi čuvanja imaju važnu ulogu u pravilnom procesu fermentacije.

Takva upotreba nije razlog da se zanemare osnovna pravila sigurnog pripremanja zimnice. Ako povrće pokazuje znakove kvarenja ili ima neuobičajen izgled i miris, ne treba ga koristiti.

Jednostavna navika koja može smanjiti bacanje hrane

Iskorištavanje kocena ima još jednu praktičnu prednost. Umjesto automatskog bacanja cijelog središnjeg dijela glavice, može se procijeniti koji su njegovi dijelovi prikladni za jelo.

Takav pristup omogućava racionalnije korištenje kupljenih namirnica, što je posebno korisno u domaćinstvima koja nastoje smanjiti svakodnevne troškove prehrane.

Naravno, cilj nije iskoristiti baš svaki ostatak po svaku cijenu. Suhi, pretjerano drvenasti, oštećeni ili pokvareni dijelovi povrća nisu pogodni za pripremu obroka.

Sljedeći put kada budete pripremali sarmu, svježu salatu ili kuhani kupus, vrijedi pogledati kakva je unutrašnjost kocena prije nego što ga bacite. Ako je svjež i dovoljno mekan, uz malo čišćenja i jednostavnu pripremu može postati sastojak salate, čorbe, variva ili toplog povrtnog priloga.