Oni koji pripadaju malo starijim generacijama se dobro sjećaju markatnog lika Miće Orlovića koji je bio jedan od najpoznatijih voditelja u Jugoslaviji i čiji je gals obilježio mnoge emisije.
Žene su ga jako cijenile, a bio je i prvi urednik novina. Njegova je karizma bila zadivljujuća, a preminuo je na način kojem se svi nadamo. Proslavljeni Mića Orlović istaknuo se ne samo izvanrednim glumačkim talentom pred kamerama, već je pokazao i nesvakidašnje košarkaško umijeće uz žarki entuzijazam za pokretanje novih projekata. Naime, Mića je odabirom jezika, ponašanja i postupaka utjelovio osobine i držanje koje se očekuju od prave televizijske zvijezde, a čini se da su mu mjerila sada postala nedostižna.
- Svake godine izlaže svoje talente na više polja, educirajući publiku o biti zabave koju pruža televizija. Rođen 28. svibnja 1934. godine u Valjevu od roditelja Sekule i Stane Orlović, porijeklom iz sela Gornji Strmac u općini Zubin Potok, svoje je školovanje proveo u Prištini i Valjevu uz mlađeg brata Dragana. Dragan se bavio novinarstvom i jedno vrijeme je bio urednik dnevnog lista “Politika Ekspres”. Školovanje je završio u Valjevskoj gimnaziji. Kako se dvaput ženio, iz prvog braka ima kćer Marinu; u Kanadu se preselila prije petnaest godina i od tada se nije vraćala u Srbiju.
Njegovo početno iskustvo u medijskom sektoru započelo je tijekom srednjoškolskih godina, gdje je surađivao za školske novine. Završio je studij na Filološkom fakultetu u Beogradu, a usporedo s akademskim radom krenuo je i u sportsko novinarstvo. Početkom rujna 1954. godine dobio sam mjesto na radio postaji koja se nalazila u prvom bloku Studentskog grada. Sjećanja na te formativne dane i doživljaje u toj studentskoj zajednici ostala su mi draga. Atmosfera je bila osvježena energijom mladosti.
Svaki put kada bih odlazio iz Studenjaka s radošću bih se prisjećao tih trenutaka, pogotovo što je glasoviti Mića prepričavao svoje rane doživljaje u intervjuu za dokumentarni film RTV Studentski grad, koji je proslavio 15 godina suradnje sa studentima. U to vrijeme obnašao je dužnost istaknutog predstavnika jugoslavenske studentske košarkaške reprezentacije koju je znalački utemeljio i vodio Ranko Žeravica. Mića se prisjetio svog bavljenja raznim sportovima, među kojima su stolni tenis i košarka, a na kraju je osigurao mjesto u studentskoj reprezentaciji.
No, nakon što je dobio stalno mjesto na radiju i televiziji, bio je prisiljen povući se iz košarke. Iako se želio nastaviti baviti oba interesa i vjerovao je u vlastitu otpornost, ograničenost vremena na kraju je dovela do njegovog odlaska iz sporta. Prenio je osjećaj tuge zbog svog odlaska iz košarke. Dana 15. listopada 1957. godine nastupe kao reporter u programu Radio Beograda, prateći nogometnu utakmicu između OFK Beograda i Napretka iz Kruševca. 23. kolovoza 1958. prvim emitiranjem TV Dnevnika, informativno-političkog programa, obilježen je njegov doprinos razvoju nove povijesne naracije.
U tom ključnom trenutku publici se obratio najprivlačniji i najperspektivniji Mića. Na današnji dan počeo je s emitiranjem prvi televizijski Dnevnik. Tada sam osjetio jasan osjećaj strepnje, jer nisam bio svjestan što me čeka. Rezonirao sam da kamera funkcionira kao transparentni portal preko kojeg ću tražiti svoje snimatelje. Ova je metoda bila učinkovita, omogućila mi je da se opustim i potaknem percepciju da se autentično povezujem sa svojom publikom.
Tranzicija je izvedena besprijekorno, kako je navedeno u nedavnom intervjuu za magazin “Puls”, gdje je svoje glavne uzore označio kao Mikea Buonđorna i Pipa Baudu, dvojicu cijenjenih talijanskih profesionalaca poznatih po svojoj uzornoj reputaciji. Nadalje, istaknuo je određeni nedostatak koji je izazvao značajnu zabrinutost među njegovim kolegama. — Moja pedantnost često je izazivala frustraciju u mojoj blizini. Moja je metodologija bila obilježena preobiljem pedantnosti, kao i predanošću točnosti i preciznosti u svim mojim nastojanjima, što nije bilo u skladu sa sklonostima mnogih, kao što je on ranije primijetio.
Kao voditelj vrlo cijenjenih televizijskih kvizova, očarao je publiku svojim očitim talentom i vještinom. Mićini prilozi obuhvaćaju više od 170 reportaža, oko 300 intervjua, preko 200 televizijskih reportaža, 80 radijskih emisija i 1300 televizijskih emisija. U slobodno vrijeme volio je jazz glazbu i dosljedno je tvrdio da je njegov najvažniji identitet identitet novinara, dok je svoju ulogu voditelja smatrao sporednom. Unatoč značajnoj popularnosti, smatran je iznimno skromnom osobom, vedrog ponašanja i uvijek raspoloženim za suradnju s kolegama.
