Trajna privlačnost pesama nastalih pre skoro pedeset godina traje i dan-danas, učvršćujući njihovo mesto kao ikona dela u domenu jugoslovenske muzike. Pojava cenjenog muzičkog sastava “Crvena Jabuka” pre više od četiri decenije ostavila je neizbrisiv trag koji traje.
Tokom godina, konstantno su proizvodili bezvremenske hitove, učvršćujući svoj status legendarnog benda. Ono što ih izdvaja je njihova nepokolebljiva posvećenost izazivanju čistih emocija, vodeći princip koji je ostao postojan od njihovog početka. Umjesto da se prilagođavaju prolaznim trendovima, njihov primarni fokus uvijek je bio stvaranje duboke veze sa srcima njihove publike.
- Međutim, tragedija se dogodila na vrhuncu njihove slave, ostavivši trajni uticaj od kojeg se nikada nisu u potpunosti oporavili. 18. septembra 1986. dogodila se tragedija kada su članovi renomiranog benda “Crvena Jabuka” doživjeli tešku saobraćajnu nesreću na putu za koncert u Mostaru. Ova vijest pogodila je cijelu javnost, te se kolege i mnogobrojni fanovi dugo vremena nisu mogli oporaviti. I dan danas, mnogi se pitaju šta bi bilo sa grupom da je sve ostalo po starom.
Dugo očekivani nastup na stadionu “Kantarevac” u Mostaru trebao je započeti njihovu ambicioznu turneju. Uzbuđeni fanovi, željni da iskuse njihov jedinstveni muzički stil, ispunili su prostor do maksimuma. Međutim, koncert “Crvene jabuke” nikada nije održan, a ne planiraju se ni budući nastupi u istoj postavi. Ričl, rođen 12. marta 1962. godine, svoje prve godine proveo je na Koševu, pod brigom svoje majke Elvire, jer mu je otac Ferdinand preminuo dok je bio mlad.
Nakon završenog školovanja u srednjoj muzičkoj školi, upisao je studije novinarstva na Fakultetu političkih nauka, gdje je uspješno završio prve dvije godine studija. Za to vreme Ričl se ukrstio sa Brankom Đurićem Đurom i Zlatkom Bostandžićem, stvarajući blisku vezu. Ova veza je na kraju dovela do formiranja benda „Ozbiljno Prešte“, a Ričlu se kao muzički partner pridružio Zlatko Arslanagić.
Kasnije se njihova saradnja proširila i na talentovanog Elvisa J. Kurtovića. Vođen sve većom strašću za muzikom, doneo je hrabru odluku da raskine sa svojom prethodnom muzičkom grupom u prvim mesecima 1985. Zajedno sa Arslanagićem krenuli su na novo uzbudljivo putovanje, formirajući cenjeni bend Crvena Jabuka. Kreativni proces njihovog debitantskog albuma odvijao se u Zlajinom udobnom tavanskom stanu, gde su svoja srca i dušu uložili u izradu svojih pesama.
Pridružila im se i grupa nevjerovatno talentiranih muzičara: basista Zeničanka Aljoša Buha, proslavljeni klavijaturista Dražen Žerić Žera iz Žaoke i bubnjar Darko Jelčić Cunja, također rodom iz Zenice. Za to vrijeme Ričl i budući nadrealista Nele Karajlić čak su zajedno vodili radio emisiju na Radio Sarajevu. Ričl je bio visoko cijenjen ne samo kao jedan od vrhunskih gitarista sarajevske rock scene, već i kao daroviti glumac. U stvari, čak je obezbedio ulogu u inauguracionoj sezoni hvaljene serije “Top lista nadrealista” 1984.
- U poslijepodnevnim satima, članovi orkestra su krenuli na put od Sarajeva do Mostara, koristeći tri automobila i manji kamion za prevoz svojih instrumenata. Aljoša Buha, bas gitarista, zajedno sa Draženom, solistom i njihovim vozačem Zlatkom Arslanagićem, okupirali su Fiću. Za njima su u Golfu bili Dražen Žerić i Darko Jelčić. Na putu od Jablanice do Mostara, organizator ture iz “Atlasa” u Zenici, u pratnji Žerića i Jelčića, naišao je na veliku gužvu oko oštećenog Fiće.
Međutim, zbog vremenske ograničenosti i hitnosti dolaska na koncert, nisu imali priliku da se o tome zadrže. Iznenada, vozilo je naglo skrenulo, skrenuvši ulijevo, i sudarilo se sa kamionom Vrsan registracija, što je rezultiralo jakim udarom. Bio je to dan ispunjen izazovima i intenzivnim emocijama. Već smo se okupili na prepunom mostarskom stadionu, željno iščekujući koncert.
Međutim, policija je stigla tek oko 8:30 uveče, što je izazvalo sumornu atmosferu jer je muzika utihnula, a mi smo krenuli u bolnicu u Mostaru. Na naše iznenađenje, cijela gomila se ujedinila s nama, što je rezultiralo upečatljivim trenutkom. Ispred bolnice se okupilo mnoštvo pojedinaca da odaju počast i daju podršku. Žera se živo prisjeća ovog srceparajućeg incidenta, koji je zauvijek ukaljao reputaciju Crvene jabuke.
Majka Dražena Ričla u intervjuu za magazin “Čao” hrabro je ispričala mučne specifičnosti ovog tragičnog događaja koji se dogodio u junu 1989. godine. Sjećanja na dane prije nesreće još uvijek su mi svježa. Tokom našeg boravka u Rumuniji, gde moj brat ima letnjikovac, doživeli smo čisto blaženstvo i sreću.
Po povratku kući šogorica i brat svratili su na ležernu kafu i tada je Dražen osvrnuo na predstojeću turneju i uzbuđenje oko izdavanja njihovog drugog albuma. Njegove tačne riječi još uvijek odzvanjaju u mojim ušima: “Volio bih da možemo sve ovo odložiti.” Tada nisam ni znao koliko bih bio srećan da mi se ta želja ostvarila. Dok je prepričavala događaje, otkrila je detalje kojih ja nisam bio potpuno svjestan.
Kasnije su sa mnom podijelili nebrojene sate koje su proveli na groblju, ne mogavši se otrgnuti. Kroz noć se mnoštvo mladih okupilo da sjedi kraj Draženovog groba, a njihove suze tuge svjedoče o dubokoj ljubavi i divljenju koju su gajili prema njemu. Mogu samo da kažem da ga je proleće donelo u naše živote, da bi ga jesen surovo otela. Iako je njegovo vrijeme na ovoj planeti bilo tragično skraćeno, čvrsto vjerujem da je uspio postići više u svojim kratkim godinama nego što je većina mogla i sanjati da će postići u životu.
Neosporno je da je njegovo prisustvo imalo ogroman značaj”, zaključila je ona, u srcu stegnutom od tuge. Na Draženovom nadgrobnom spomeniku, koji podsjeća na prepolovljenu jabuku, uklesan je stih iz jednog od njegovih poetskih djela.
