U gradu Prnjavoru u Bosni, 1990. godine, neposredno prije izbijanja rata, odigrala se izuzetna ljubavna priča. Cijela javnost je imala priliku da isprati detalje ove ljubavne priče koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. Vjerujemo da neće ni Vas! Jenita, muslimanka, i Slobodan, pravoslavac, prkosili su uočenim barijerama svog različitog vjerskog porijekla, dokazujući još jednom da ljubav ne poznaje granice i pobjeđuje sve prepreke.
Unatoč istorijskom i današnjem uvjerenju da različite vjere predstavljaju značajan izazov, ovaj par je otkrio utjehu u nepokolebljivoj snazi ljubavi, čineći je svojom jedinom snagom vodilja. Njihova priča služi kao dirljiv i prosvjetljujući primjer za sve. Daleke 1990. godine mladi par Dženita i Slobodan, porijeklom iz Tuzle i Prnjavora u Bosni i Hercegovini, učvrstili su svoju ljubav sklapanjem braka u lokalnoj općini.
Dok je Dženita izrazila želju za verskim venčanjem i čak razmišljala o preobraćenju radi ljubavi, Slobodan je, vođen dubokom naklonošću prema njoj, svesno odlučio da poštuje njen identitet i da se suzdrži od bilo kakvih promena. Sasvim je moguće da je upravo ova odluka doprinijela trajnoj sreći njihovog braka, čak i nakon trideset godina. Ćerka ovog izuzetnog para otišla je na Instagram stranicu “Official.bih.srb.hr.cg” kako bi podijelila njihovu ljubavnu priču, udubljujući se u njihovu prošlost i sadašnjost.
1990. godine, neposredno prije izbijanja rata, moji roditelji Dženita i Slobodan izmijenili su zavjet. To je bilo vrijeme kada mnogi pojedinci još nisu u potpunosti prihvatili određenu religiju ili nacionalnost, u oštroj suprotnosti s današnjim prevladavajućim osjećajima. Poreklom iz različitih gradova, moji roditelji su se opredelili za građanski obred isprepleten sa pravoslavnom tradicijom.
Na ovu odluku uticalo je vjerovanje moje majke u dugogodišnju tradiciju koja je nalagala da će dijete nositi očevo prezime, naslijediti njegovu imovinu, a samim tim i usvojiti njegovu vjersku pripadnost. Uprkos tome što se moja majka izjašnjavala kao muslimanka, ona nikada nije bila duboko privržena vjeri, pa bilo da se radi o pravoslavlju ili islamu, to za nju nema veliki značaj.
Njoj to jednostavno nije bitno. S druge strane, moj otac je bio ravnodušan prema tome. Čak su i moji baka i djed po ocu bili znatiželjni zašto on nije pristao na promjenu, pogotovo jer mi je majka već ponudila. Međutim, očev odgovor je ostao dosljedan. Vjerovao je da Dženita uvijek treba biti Dženita, ostajući vjerna svom muslimanskom identitetu, iako moja majka nije religiozna.
Vjerovao je da bi promjena njenog imena i vjere povukla potpunu transformaciju njene suštine. Ko sam ja da mijenjam tvoj identitet, Dženita, muslimanka koju je stvorio Bog? Ako biste zbog mene promijenili svoju srž, to bi značilo da našoj ljubavi nedostaje snage da izdrži i procvjeta.
Da sam samo tražio partnera iz Srbije, tražio bih Draganu, Milenu, Danicu, Milijanu… a ne ženu koja me grli svim srcem, bez obzira na poreklo. Štaviše, vaše ime je zaista izuzetno – Dženita, nebeski nadimak. Internacionalizirao sam te riječi u više navrata. Trajna ljubav između njih opstala je tokom vremena i nastavlja da napreduje u sadašnjosti.
Moj brat i ja smo veoma ponosni na njihovu vezu, jer naša sopstvena ljubav jedno prema drugom ostaje nepokolebljiva od samog početka. Tokom njihovog odnosa, nikada nismo bili svjedoci sukoba koji bi proizašli iz njihove različite nacionalnosti. Istina je da su tokom i nakon rata razmjenjivali povrijeđene riječi od strane pojedinih članova i očevih i majčinih porodica, ali su sve to snagom prebrodili, služeći kao izuzetan primjer ljepote koja se nalazi u braku koji nadilazi etničke granice. Ova izjava je objavljena na pomenutoj Instagram stranici.
