Opaka bolest odnosno karcinom može zahvatiti svaki organ u našem tijelu a na žalost još uvijek nije pronađen lijek za nju i svaki dan ona odnese veliki broj ljudskih života.

Za razliku od benignih tumora kostiju, koji su puno češći i obično ne ugrožavaju život, maligni tumori kostiju, uključujući osteosarkom i Ewingov sarkom, zahtijevaju brzu dijagnozu i agresivnu strategiju liječenja. Neophodno je razumjeti simptome, klasifikaciju raka, povezane čimbenike rizika i dostupne mogućnosti liječenja za pravovremeno prepoznavanje i učinkovito upravljanje bolešću. Početni znakovi ove bolesti mogu biti suptilni i lako ih se previdi; međutim, postoji nekoliko kritičnih simptoma koji zahtijevaju ozbiljnu pozornost. Najčešći i početni znak bolesti je bol u kostima.

U početku se ta nelagoda može javljati sporadično, ali se s vremenom pojačava, osobito tijekom noći ili tijekom tjelesne aktivnosti. Kako tumor napreduje, bol postaje uporna i sve je teže tolerirati. U mnogim slučajevima može doći do otekline na mjestu tumora, koji je često osjetljiv na dodir. Također nije neobično pronaći kvržicu ispod kože. Dodatni znak upozorenja je pogoršanje čvrstoće kostiju, što dovodi do spontanih prijeloma koji se mogu dogoditi čak i uz minimalan fizički napor.

Ovi prijelomi, koji nastaju bez prethodne ozljede, mogu upućivati ​​na to da je struktura kosti značajno ugrožena malignim stanjem. Osim toga, pojedinci mogu izvijestiti o trajnom umoru, smanjenom apetitu i neobjašnjivom gubitku težine, što sve ukazuje na širenje bolesti u tijelu. Kada se tumor nalazi u blizini zgloba, može dovesti do ukočenosti i ograničenog kretanja u tom specifičnom području. Rak kostiju može se kategorizirati u nekoliko vrsta, s klasifikacijom koja se temelji na specifičnim stanicama iz kojih tumor nastaje. Osteosarkom je najčešći tip, obično se javlja kod adolescenata i mladih odraslih osoba, a pretežno zahvaća duge kosti kao što su femur i humerus.

Nakon toga, hondrosarkom, koji potječe iz hrskavičnog tkiva, sljedeći je najčešći oblik i prvenstveno pogađa starije odrasle osobe, ciljajući na područja kao što su zdjelica, ramena i donji ekstremiteti. Ewingov sarkom, iako rijedak, vrlo je agresivna varijanta koja prvenstveno pogađa djecu i tinejdžere, a najčešće se javlja u zdjelici, rebrima i dugim kostima. Osim toga, manje uobičajeni tipovi uključuju fibrosarkom i maligni fibrozni histiocitom, koji se općenito manifestiraju u odraslih. Početni korak u dijagnosticiranju raka kostiju uključuje korištenje rendgenske snimke, koja omogućuje promatranje promjena u strukturi kostiju.

  • Za sveobuhvatniju procjenu koristi se MRI ili CT koji daje precizne podatke o veličini i položaju tumora. Biopsija je bitan dijagnostički postupak, budući da na jedinstven način omogućuje točnu identifikaciju vrste tumora mikroskopskim pregledom uzorka tkiva. Osim toga, provode se laboratorijske pretrage za identifikaciju specifičnih tumorskih markera. Na pristup liječenju utječu različiti čimbenici, uključujući vrstu tumora, stadij bolesti i cjelokupno zdravstveno stanje bolesnika. Primarna opcija je kirurška ekscizija tumora, s ciljem potpunog uklanjanja tumorskog tkiva uz očuvanje funkcionalnosti uda. U određenim situacijama može biti potrebna amputacija; međutim, napredak u modernim tehnikama često omogućuje rekonstrukciju kosti.

Za tumore kao što su osteosarkom i Ewingov sarkom, kemoterapija se primjenjuje i prije i nakon operacije kako bi se eliminirale stanice raka. Radioterapija ima ključnu ulogu u liječenju tumora koji nisu podložni kirurškoj intervenciji, posebno u slučaju Ewingovog sarkoma. Najnovija strategija uključuje ciljanu terapiju, koja izravno cilja na molekularne mehanizme tumorskih stanica, čime se smanjuje njihova proliferacija. Nekoliko elemenata može povećati vjerojatnost razvoja ove bolesti. To uključuje genetske sindrome kao što su Li-Fraumeni i retinoblastom, kao i Pagetovu bolest kostiju, koja se često opaža u starijih osoba, te dugotrajno izlaganje zračenju.

Osim toga, u rijetkim slučajevima, ozljede kostiju mogu poslužiti kao početni katalizator za stvaranje tumora. Iako ne postoji zajamčena metoda za prevenciju raka kostiju, razne proaktivne strategije mogu pomoći u održavanju zdravlja kostiju. Te strategije uključuju prehranu bogatu kalcijem i vitaminom D, bavljenje redovitom tjelesnom aktivnošću koja potiče gustoću kostiju i izbjegavanje štetnih kemikalija i zračenja. Osobe s povećanim rizikom, uključujući one s genetskim poremećajima, trebale bi zakazati rutinske medicinske preglede sa svojim liječnikom.

Zaključno, iako se rak kostiju ne svrstava među češće zloćudne bolesti, njegovi simptomi i posljedice mogu biti prilično teški. Prognoza ove bolesti uvelike ovisi o ranom otkrivanju i pravodobnom liječenju. Ako primijetite bilo koji od navedenih simptoma, ključno je odmah potražiti stručnu pomoć i započeti dijagnostički proces jer pravovremena reakcija može biti odlučujući faktor između uspješnog liječenja i mogućih komplikacija.

Preporučujemo