Iako nas sve smrt čeka prije ili kasnije ljudi se teško mire sa činjenicom da će se njihov život jednog dana završiti. Međutim ne prihvatamo svi isto čin smrti kada nam se približi.
Ljudi često imaju različite želje u vezi s vlastitom smrću. Oni koji pokazuju osobine shizofrenije možda žele da njihov odlazak bude neprimjetan, dok osobe s epilepsijom općenito žele aktivno sudjelovati u svojim posljednjim trenucima. Slično kao i figure iz klasične književnosti, cikloide obično odlaze u prisutnosti dragih osoba. Pojedinci koji su osjetljivi na tjeskobu i sumnju često se fiksiraju na slike svojih posljednjih trenutaka.
Neki zamišljaju njihov prolaz u zoru, bilo uz more ili okruženi planinskim krajolikom. Pa ipak, jedan redovnik podijelio je sa mnom duboki uvid: “Ne zanimaju me uvjeti mog izlaska ili tko će biti prisutan.” “Ono što mi je najvažnije je preminuti u molitvi, izražavajući zahvalnost Bogu za dar života i što sam dio Njegovog čudesnog stvaranja.”
Kroz brojne razgovore s pacijentima o smrti, došao sam do razumijevanja da naša svrha nije otkriti što nas čeka nakon ovog života. Umjesto toga, naša istinska odgovornost je u potpunosti prihvatiti život u njegovom najfinijem i najživopisnijem obliku. Iako svaki trenutak mora na kraju završiti, to nas ne bi trebalo spriječiti da uživamo u svakom iskustvu s kojim se susrećemo. Kako bismo ostavili značajno naslijeđe, trebali bismo se posvetiti njegovanju svojih obitelji i izgradnji dubokih odnosa s onima koji su nam dragi. Naše će sjećanje cijeniti i čuvati oni koji nas vole i razumiju, čak i nakon što odemo.
DODATNI SADRŽAJ
Priča o kamenu mudraca U davna vremena, kada je čovječanstvo duboko vjerovalo u moći prirode i nadnaravnih bića, postojala je neobična planinska dolina zvana Hesperia. Ovu dolinu karakteriziraju bujne šume i netaknute rijeke, s misterioznim kamenom poznatim kao “Mudri kamen” koji se nalazi u njenom srcu. Legenda kaže da je Mudri Kamenčić bio prirodna obdarenost s iznimnim talentima.
- Pojedinci koji su se s njim susreli nalazili su utjehu u odgovorima na pitanja koja su im opterećivala srce. Ipak, ova izvanredna sposobnost bila je regulirana posebnim smjernicama. Da bi se pristupilo mudrosti kamenja, prvo je trebalo shvatiti ključnu životnu lekciju. Jednog dana, hrabri i znatiželjni mladić po imenu Elan otkrio je postojanje Kamena mudraca. Uvjeren da će kamen otkriti njegovu sudbinu i donijeti mu sreću, odlučio ga je potražiti.
Tako je krenuo na putovanje kroz šume i planine, nailazeći na razne izazove i neočekivane prepreke tijekom svojih putovanja. Nakon nekoliko dana putovanja, Elan je konačno stigao do srca doline, gdje je ugledao Kamen mudraca, obasjan sunčevom svjetlošću koja je strujala kroz krošnje iznad. Kamen je emitirao razne boje, doimajući se gotovo poput živog bića. Oprezno, Elan je prišao bliže i upitao kamen: “Koji je put do istinske sreće?” Kamenčić nije odmah odgovorio. Umjesto toga, prikazivao je živu scenu pojedinaca koji su dolazili i odlazili, pomažući jedni drugima, dijeleći smijeh i šireći radost.
Dok je Elan promatrao te slike, shvatio je da istinska sreća leži u temeljnim elementima života: ljubaznosti, zajednici i pomaganju drugima. Kamenčić je zaključio riječima: “Prava sreća nije u materijalnom bogatstvu ili velikim postignućima.” Umjesto toga, ona leži u vašim vezama s drugima i vašoj spremnosti da sudjelujete u radosti i tuzi. Proširujući svoje srce i pomažući onima oko sebe, otkrit će se prava sreća. Elan je, sa svježom perspektivom, prenio svoju zahvalnost.
Prije povratka u svoju dolinu, Mudri Kamenčić je počeo pomagati svoju zajednicu šireći radost i podržavajući one u svojoj blizini. S vremenom su mu njegova nesebična djela dobrote priskrbila ljubav i poštovanje zajednice. Priča o Kamenu mudraca prenosila se generacijama, podsjećajući nas da istinska sreća proizlazi iz velikodušnosti, a ne iz gomilanja, te da svaki pojedinac posjeduje sposobnost dijeljenja svjetla i radosti s drugima.
