U danasnjem ćlanku vam donosimo kako je Američki fotograf Nikolas Nikson započeo projekt koji je upamćen kao jedan od najdirljivijih prikaza porodičnih veza i kako vrjeme brzo prodze ….
Od 1975. godine, Nikson je svake godine fotografisao svoju suprugu Bebu i njenih triju sestara – Heder, Mimi i Lori Braun. Na svakoj fotografiji, sestre su bile postavljene u istom redoslijedu, uvijek od najstarije prema najmlađoj: Heder, Mimi, Bebe i Lori. Ovaj nevjerojatan fotografski ciklus nazvan “Sestre Braun” postao je duboko emotivan prikaz starenja, porodice i sveprisutne povezanosti među ljudima.
- Prva fotografija snimljena je 1975. godine, kada su sestre bile u dobi između 15 i 25 godina. Iako su kroz godine neprestano sticale nove životne uloge, promjene koje su se događale u njihovim izgledima i izrazima lica nisu bile samo fizičke, već su odražavale i psihološke i emocionalne aspekte njihovih života. Ovaj proces kontinuiranog snimanja postao je više od umjetničkog projekta – on je postao dokument svega što život može donijeti kroz četiri decenije.
Serija portreta ne samo da bilježi fizičke promjene, već također odražava i unutarnje promjene s kojima su sestre Braun suočavale. Svaka godina u nizu novih fotografija nosila je svoju priču, svakim pogledom, svakim osmijehom, svakim ožiljkom na licu ili smiješkom otkrivala je bogatstvo njihovih zajedničkih iskustava. Ove su slike postale više od samo umjetnosti – one su postale sociološki uvid u evoluciju ženskog identiteta, društvenih normi i mode kroz godine.
- Serija “Sestre Braun” stekla je međunarodno priznanje, izložena u uglednim institucijama kao što su Muzej moderne umjetnosti (MoMA) u Njujorku, Moderni umjetnički muzej u Fort Vortu i Nacionalna galerija umjetnosti. Kritičari hvale Niksonovu sposobnost da kroz tako jednostavan, ali snažan koncept predstavi univerzalne teme poput porodičnih veza, prolaznosti života i međuljudskih odnosa.
Za Niksona, ovaj projekt nije bio samo snimanje fotografija, već je bio način da zabilježi duhovnu povezanost s sestrama, ali i sa svijetom koji se mijenjao. Gledajući te fotografije, promatrači mogu uočiti više od estetskih promjena. Ispod svake linije bora, svakog osmijeha, leži priča o životnim izazovima, radostima i gubicima koje su te žene zajedno prošle. Iako je njihov izgled evoluirao, njihov temeljni odnos ostao je isti – čvrst, nepokolebljiv, podržavajući.
- Niksonova serija slika ne prikazuje samo prolaznost vremena, već otkriva duboku emocionalnu povezanost koja traje cijeli život. Sestre Braun nisu samo članice obitelji koje se povremeno sastaju pred kamerom. One su model trajne podrške, ljubavi i zajedništva koje nadmašuje fizičke promjene. Tih 40 godina snimanja postale su lekcija iz ljubavi prema sebi i drugima.
Zadnja fotografija, koja označava završetak ove nevjerojatne serije, rasplakat će svakog tko je ikada bio blizak s nekim i osjetio to duboko, neraskidivo zajedništvo. Bez obzira na to što su sestre prolazile kroz različite faze života, uvijek su se vraćale svojoj početnoj poziciji, s istim osmijehom, istim pogledom. Nikson je kroz svoje fotografije uistinu uspio zabilježiti „vječnost u prolaznosti“ i učiniti da svaka slika postane simbol svih neizgovorenih riječi i emocija koje obitelj može podijeliti.
- Bez obzira na to koliko su se godine smanjivale, Niksonove slike su preživjele, noseći sa sobom priču o snazi, povezanosti i obitelji. Bebe, Heder, Mimi i Lori sada, nakon četiri desetljeća, ne samo da gledaju u objektiv, već gledaju jedne u druge s poštovanjem prema onome što su zajedno preživjele. Taj trenutni pogled koji im je omogućio da podijele svoje uspomene, iznad svega, otkriva njihovu vječnost.
