U današnjem članku, donosimo priču o Ružici, ženi koja je prije 21 godinu imala iskustvo koje joj je potpuno promijenilo život.Saznajte više u nastavku…
Naime, otišla je na ljetovanje u Stavros, grčko obalno mjesto, gdje je nakon samo šest dana upoznala Harisa, lokalnog konobara, i ubrzo se udala za njega.
Mnogi su smatrali da je to bila impulzivna odluka, ali njih dvoje su opstali zajedno više od dva desetljeća, zasnovali obitelj i uspjeli prebroditi mnoge izazove.
Ružica, rođena u Srbiji, preselila je u Solun, gdje je s Harisom stvorila obitelj i dobila četvoro djece. Zajedno su izgradili dom koji je postao spoj dvije različite kulture – srpske i grčke. Djeca su odrasla u dvojezičnom domu, slavili su srpsku slavu i grčki Uskrs, te stvarali vlastiti svijet u kojem su razlike bile prednost, a ne prepreka. No, uprkos svim lijepim trenucima, njihov brak nije bio imun na izazove.
- Njihov najteži trenutak nastao je kada je njihov najmlađi sin, Petros, rođen s razvojnim teškoćama. Taj trenutak šoka i nesvjestice promijenio je njihovu svakodnevicu. Ružica se sjeća kako je njihova realnost postala puno teža kada su shvatili da nešto nije u redu. Prešli su kroz faze poricanja, straha i na kraju prihvatanja, dok je ljubav prema sinu bila snažnija od svih nedaća. Petros sada zahtijeva svakodnevnu terapiju i njegu, što je roditeljima donijelo ogromne odgovornosti, ali i frustracije s birokratskim sustavom koji nije uvijek pružao potrebnu podršku.
Grčka ima osnovne mehanizme za pomoć djeci s poteškoćama, ali Ružica ističe kako su većinu odgovornosti nosili sami. “Nekada samo želim da me neko zagrli i kaže: ‘Izdržaćeš.’ Jer zaboravimo da i mi majke imamo pravo da zaplačemo,” izjavila je Ružica, otkrivajući duboku emotivnu borbu koju nosi u svakodnevnom životu.
Iako Haris, kako Ružica ističe, nije loš otac i dobar je partner u mnogim aspektima, njihov odnos je promijenjen. Stresovi i svakodnevne borbe stvorili su emocionalnu udaljenost među njima. Ružica priznaje da je njihov brak, iako još uvijek temeljen na ljubavi, postao više kao partnerski odnos u borbi, nego kao brak prepun romantičnih trenutaka. “Između nas je nastao zid, ali to nije zid neprijateljstva. To je zid tuge,” priznaje Ružica, objašnjavajući kako umor, konstantni stres i nedostatak vremena za emocije dovode do toga da osjećaji ostanu zanemareni.
- Psihologinja Jelena Stanić objašnjava kako parovi poput njih, roditelji djece s poteškoćama, često gube emocionalnu povezanost jer njihova svakodnevna borba i stres ne ostavljaju puno prostora za nježnost i ljubav. “Ljubav nije nestala, ali način njenog izražavanja se promijenio. Nema više vremena za sitne znakove pažnje,” kaže Jelena, ističući da se brakovi koji se temelje na borbi za preživljavanje često ne mogu održavati u istom emocionalnom okviru kao na početku.
Ružica se često osjeća usamljeno. Iako je Haris posvećen otac i suprug, on se suočava s izazovima na svoj način, izbjegavajući emocionalne razgovore o Petrosovom stanju. Ružica, s druge strane, nosi teret i emotivni i organizacijski. “Želim da mi neko kaže ‘Bravo, izdržaćeš’ jer ponekad osjetim da se borim sama,” rekla je Ružica, govoreći o tome kako je ona ta koja mora upravljati svime – od dječjih terapija do svakodnevnog života.
- Ružičina priča je simbol svakodnevice mnogih žena koje preuzimaju sve odgovornosti, noseći teret brige, ljubavi i roditeljstva, dok se suočavaju s nedaćama. Iako je život u inozemstvu donio mnoge nepoznate izazove, Ružica nije požalila zbog svoje odluke da se uda za Harisa. I dalje vjeruje u svoj brak, iako znaju da ljubav više nije onaj bajkoviti osjećaj iz početka. Sada je ljubav odgovornost, obveza i predanost. “Možda ne znamo kako da riješimo sve, ali znamo da smo porodica. A porodica ne odustaje,” zaključuje Ružica, naglašavajući da obitelj nije samo veza među ljudima, već snaga koja preživljava sve poteškoće.
Njena priča je dokaz da prava ljubav nije uvijek ona koja je puna romantike i bezbrižnih trenutaka, već ona koja se temelji na predanosti i snazi da se izdrže izazovi. Ružica i Haris, kao i mnogi drugi parovi koji se suočavaju s sličnim problemima, možda nisu heroji u očima svijeta, ali su heroji svakodnevice. Ljubav koja je prava, ona koja ne odustaje, ona koja raste kroz borbu – to je ona koja oblikuje našu stvarnost.
