U današnjem članku, donosimo šta bi trebalo da znate ako imate ruzmarin u svom domu, a živite i sa mačkom. više u nastavku…

Iako ruzmarin ima brojne koristi za ljude, njegov uticaj na kućne ljubimce, naročito mačke, može biti potencijalno štetan.

Mnogi vlasnici ljubimaca nisu svesni opasnosti koje mogu nastati kada mačka dođe u kontakt s ovom biljkom.

Prvo, važno je napomenuti da ruzmarin nije smrtonosan za mačke, ali eterična ulja koja se nalaze u njegovim listovima i stabljikama mogu izazvati neželjene reakcije kod mačaka. Za razliku od ljudi, mačke nemaju dovoljno enzima u jetri da efikasno prerade ove spojeve, što može dovesti do probavnih smetnji ili drugih simptoma kao što su povraćanje, proliv, letargija ili dezorijentacija. Ovo može biti znak da je organizam mačke pod stresom i da joj je teško da procesuira ove sastojke.

  • Kada se koristi eterično ulje ruzmarina, to može predstavljati još veći problem. Ljudi ga često koriste za opuštanje, ali mačke mogu imati ozbiljne zdravstvene probleme ako udišu visoke koncentracije eteričnih ulja. Mačke ne mogu razgraditi te spojeve u svom organizmu, što može izazvati probleme sa disanjem, kašalj, curenje iz nosa, pa čak i alergijske reakcije. Ako se mačka nađe u kontaktu sa uljem koje je direktno naneseno na površine koje ona može da liže, rizik se povećava.

Stručnjaci preporučuju da difuzere koji koriste ruzmarinovo ulje držite što dalje od prostora gde boravi mačka. Takođe, ako imate biljku u teglu u stanu, najbolje bi bilo da je stavite na mesto koje je nedostupno vašem ljubimcu. Mačke su vrlo znatiželjne i često mogu žvakati biljke, čak i ako miris ili ukus nisu privlačni. Dakle, nemojte se osloniti na pretpostavku da će mačka „izbegavati“ ruzmarin samo zato što joj miris nije prijatan.

  • Međutim, kontrolisani kontakt sa biljkom nije nužno opasan. Ako vaša mačka samo miriše ruzmarin, to obično ne izaziva nikakve negativne reakcije. Problem nastaje kada dođe do konzumiranja većih količina biljke ili kada je u pitanju koncentrirani oblik, poput eteričnog ulja ili ekstrakta. Ako primetite da vaša mačka pokazuje simptome nelagodnosti, kao što su povraćanje, gubitak apetita ili letargija, odmah se obratite veterinaru.

Za vlasnike koji žele da u svom domu imaju i biljke i mačke, saveti uključuju preventivu. Stavite ruzmarin na visoko i teško dostupno mesto, kao što je balkon ili na policu koja je izvan dohvata vaših kućnih ljubimaca. Ako želite da prostor bude mirisan, umesto eteričnih ulja, možete se odlučiti za prirodno prozračivanje ili koristiti biljke koje su sigurnije za mačke.

  • Na kraju, važno je napomenuti da, iako ruzmarin predstavlja manji rizik u poređenju sa drugim opasnim biljkama kao što su ljiljani, difenbahije ili fikusi, to ne znači da treba potpuno zanemariti potencijalne opasnosti. Prevencija je najbolja zaštita, pa budite sigurni da vaša mačka ne dođe u kontakt s biljkom ili njenim koncentriranim formama.

Ako primetite da vaša mačka ipak poje deo ruzmarina i pokazuje simptome, odmah se obratite svom veterinaru. On će proceniti da li je potrebna terapija ili će simptomi proći sami. U svakom slučaju, uvek je bolje biti oprezan i sprečiti problem nego kasnije rešavati posledice.

  • U zaključku, ruzmarin i mačka mogu koegzistirati u domu, ali uz oprez i svest o potencijalnim rizicima. Prilagodite prostor i uslove tako da vaš ljubimac bude zaštićen, a vi ćete moći uživati u svim blagodatima koje ruzmarin pruža.
Preporučujemo