U našoj regiji nakon ratnih dešavanja početkom devedesetih postoji velika politička napetost koju uglavnom izazivaju političari što se može vidjeti i iz ove ankete iz Hrvatske.
Nedavna anketa u Hrvatskoj na prvi pogled izgleda jednostavna, ali sadrži značajnu društvenu poruku koja je prešućena. Građani su zamoljeni da sudjeluju u pitanju koje ima značajnu emotivnu težinu: “Koju državu najviše prezirete?” Mnogi bi očekivali da će odgovori biti puni pristranosti i dugogodišnjih konvencija, ali istina je zapravo bila drugačija. Čini se da hrvatsko društvo, barem među građanima, pokazuje znakove tranzicije i sve većeg prezira prema mržnji kao motivacijskom faktoru života. Rezultati ankete ukazuju na složenu mješavinu stavova. Neki su ispitanici spomenuli obližnje zemlje, što je možda odražavalo povijesne sukobe i složenu povijest regije.
- Međutim, mnogi ispitanici također su govorili o globalnim silama, poput Sjedinjenih Država, Rusije i Kine, a percepcija njihovog političkog utjecaja izazivala je nelagodu ili nepovjerenje. Uzroci koje su naveli bili su prvenstveno politički: uvjerenje da te zemlje imaju previše utjecaja na unutarnje i vanjske poslove drugih zemalja. Ovi odgovori pokazuju da su građani sve više svjesni međunarodnih odnosa i globalne politike te da su njihove brige prerasle lokalne i regionalne sukobe.
Ipak, najveća promjena u anketi bili su odgovori koji su, možda slučajno, zagovarali odbacivanje mržnje kao osjećaja. Mnogi su jasno rekli da ne gaje mržnju ni prema jednoj zemlji, većina su bili mladi ljudi. Jedna studentica iz Splita rekla je kako je besmisleno trošiti energiju na mržnju jer to nema pozitivnih rezultata. Ova izjava odražava promjenu u generacijskoj populaciji – mlađa generacija sve više pokušava izgraditi društvo koje je manje netolerantno. Nasuprot tome, starije generacije pristupile su postupnije, podsjećajući nas da nije umjesno generalizirati te da je najvažnije fokusirati se na pojedince, a ne na države.
Priznala je to i jedna Zagrepčanka. Sociolozi priznaju da ova istraživanja imaju značajnu vrijednost u razumijevanju društvene klime. Prema riječima dr. Marka Pavlovića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, istraživanja poput ovog “pokazuju stvarne emocije i stavove građana koji se često prešućuju u političkim razgovorima i medijskim pričama”. Kroz te odgovore možemo promatrati način na koji se formiraju osobni odnosi i stupanj do kojeg povijest ima utjecaja na svakodnevno ponašanje i stavove. Očito je da se društvo sve više udaljava od starih konvencija i traži put prema većem i razumijevanju.
Posebno je značajan odnos mlade osobe prema globalnom svijetu. Internet, društvene mreže i dostupnost putovanja uvelike su iskorijenili tradicionalne granice između zemalja, što je dovelo do povećanja suradnje i zajedničkog razumijevanja. Ovaj trend pokazuje da se mržnja polako vraća u prošlost, dok novije generacije više cijene toleranciju, simpatije i međusobno poštovanje. Unatoč činjenici da dio ljudi još uvijek proživljava teret prošlih sukoba, očito je da većina građana želi budućnost tražiti bez pritiska povijesnih prijepora. Rezultati istraživanja također pokazuju da raste politička i društvena svijest građana.
Ljudi diljem svijeta sve više sudjeluju u globalnim događajima i prepoznaju važnost moćnih entiteta u svakodnevnom životu. Primjeri iz medija poput Jutarnjeg lista i N1 televizije pokazuju kako su ispitanici u anketama često kao prioritet stavljali sigurnost svoje zemlje zbog sve većeg utjecaja velikih država u međunarodnim poslovima, a pritom su iskazivali želju za većom neovisnošću i objektivnošću. Ovi trendovi pokazuju društvenu zrelost i spremnost građana da kritički procijene širi kontekst svijeta. Također, istraživanje sugerira da su stavovi među generacijama pod utjecajem jedni drugih. Mlađi ljudi traže internacionalan, ekspanzivan pogled na svijet, dok stariji često kombiniraju oprez sa znanjem.
Zagrebački sociolog dr. Ivica Lukić u Večernjem listu napomenuo je kako “mladi shvaćaju da se mržnjom ne mogu baviti problemima, dok stariji imaju sposobnost cijeniti različitost i kompleksnost društava i pojedinaca”. Ova kombinacija perspektiva promiče stabilnost i potencijal za promišljeno napredovanje, što uključuje uvažavanje različitosti i složenosti. Unatoč potencijalu ubacivanja provokativnog pitanja u anketu, njezini rezultati zapravo opisuju narativ nade i transformacije. One pokazuju da usprkos povijesnim napetostima velik broj stanovnika Hrvatske želi mir, razumijevanje i globalnu suradnju, umjesto preuzimanja starih osjećaja neprijateljstva.
Potencijal za izražavanje mišljenja o drugim nacijama pokazuje استعداد društva prema introspekciji i rješavanju vlastitih predrasuda. Kroz ove ankete vidljivo je da, iako je mržnja još uvijek prisutna u dijelu stanovništva, ona više nema onaj utjecaj kakav je imala. Umjesto toga, javlja se empatija, želja za međusobnim ustupcima i želja za stvaranjem korisnijeg svijeta. Primjeri nacionalnih medija, poput Hrvatske radiotelevizije (HRT), pokazuju da je javnost spremna raspravljati o svojim emocijama i otvoreno priznaje da prošlost ne mora definirati budućnost. U konačnici, istraživanje je više od jednostavnog statističkog prikaza hrvatskog društva.
Pokazuje koliko su građani, posebice mlađi naraštaji, otporni na neinteligentne predrasude i mržnju, dok stariji nastoje prenijeti vrijednosti empatije i kritičkog pristupa svijetu. Ovi nalazi pokazuju da se društvo približava zrelosti, prošlost se priznaje, ali se ne dopušta da utječe na budućnost. Ovim bi odgovorima Hrvatska i širi Balkan mogli poslužiti kao katalizator tolerancije, suradnje i globalne misli, ne bi se morali nositi s povijesnim posljedicama svojih postupaka.
