Srpsku glumačku scenu je potresla vijest o smrti poznatog glumca Dejana Matića koji je preminuo nakon duge i teške bolesti. Od njega se na društvenim mrežama opraštaju kolege, poznanici i prijatelji.
Nakon dugotrajne i teške bolesti, u 61. godini života preminuo je Dejan Matić, glumac kojeg je domaća publika voljela po ulozi u seriji “Moj rođak sa sela”. Iako se više od deset godina oporavljao od moždanog udara, na kraju je izgubio najznačajniju bitku svog života. Moždani udar predstavlja ozbiljno hitno medicinsko stanje koje zahtijeva hitnu intervenciju. Unatoč trenutnom liječenju, 40% pojedinaca može patiti od značajnih invaliditeta, a oni koji ne uspiju dobiti pravovremenu pomoć suočavaju se s još težim ishodima.
- Primarni faktori rizika uključuju: Hipertenzija se definira kao naglo i trajno povišenje krvnog tlaka, dok su koronarne bolesti obilježene aritmijama. Aterosklerozu karakterizira začepljenje karotidnih arterija zbog kolesterolskih plakova. Osim toga, povećana viskoznost krvi može rezultirati razvojem krvnih ugrušaka. Značajni čimbenici rizika također su osobe starije od 50 godina i muški spol, uz dijabetes i pretilost. Koji simptomi mogu ukazivati na početak moždanog udara?
Obično se moždani udar manifestira ili rano ujutro ili kasno navečer. Sljedeći znakovi mogu ukazivati na moždani udar: Nagla pojava slabosti ili utrnulosti u mišićima lica, rukama ili nogama može dovesti do paralize. Tipično, ovo stanje utječe na lijevu ili desnu stranu tijela. Pojedinci koji to doživljavaju mogu pokazivati iskrivljen osmijeh, a jezik može viriti na način da se čini zakrivljenim ili nagnutim na jednu stranu. Nadalje, dolazi do poremećaja u govoru i artikulaciji riječi, što može izazvati zabunu u fraziranju pri pokušaju izgovora čak i jednostavne rečenice, što u konačnici rezultira poremećajem dikcije.
Smanjeni vid, obično zahvaća jedno oko, popraćen izraženim pulsiranjem karotidne arterije na zahvaćenoj strani, kao i strabizmom i diplopijom; Može se pojaviti iznenadno oštećenje motoričke koordinacije praćeno nestabilnošću u kretanju, neočekivanom i jakom glavoboljom, simptomima uključujući mučninu, povraćanje i vrtoglavicu, kao i dezorijentacijom u pogledu vremena i prostora. Koje mjere opreza treba poduzeti prije dolaska hitne medicinske pomoći? Od ključne je važnosti da se hitno liječenje primijeni unutar četiri sata nakon početka epizode.
Dok čeka dolazak osoblja hitne pomoći, pacijent se treba zavaliti, podići glavu pod kutom od 30 stupnjeva iznad torza, olabaviti svu steznu odjeću i osigurati da je prozor odškrinut. Izmjerite krvni tlak osobe. U slučaju povišenja, dajte lijekove za krvni tlak i/ili prislonite grijač ili termofor na stopala. Ako pacijent osjeća mučninu i povraća, postavite ga na desni bok. Rehabilitacija nakon moždanog udara usmjerena je uglavnom na ponovnu uspostavu normalne cirkulacije krvi u pogođenom području mozga, poticanje aktivacije dodatnih živčanih stanica kako bi se nadoknadile one koje su izgubljene tijekom incidenta i obnavljanje motoričke funkcije.
Jedna od najštetnijih posljedica moždanog udara je povišen mišićni tonus koji se opaža u zahvaćenim udovima. Kako bi se ublažio spasticitet, liječenje uključuje strateško pozicioniranje ovih udova kako bi se olakšalo istezanje mišića koji pokazuju povećani tonus. Dodatno, sastavni dio ove metode je terapeutska masaža koja obuhvaća nježno, ritmično glađenje područja s povišenim tonusom, kao i trljanje suprotnih mišićnih skupina. Primjena parafina i ozokerita na spastične mišiće također može biti korisna. Štoviše, liječnik može propisati lijekove za opuštanje mišića.
U liječenju bolnih sindroma prednost se daje raznim fizioterapijskim tehnikama, kao što su elektroterapija, magnetska terapija, laserska terapija i akupunktura. Terapija vježbanjem trebala bi započeti u prvim danima nakon moždanog udara. U početku se koristi pasivna gimnastika koja uključuje izvođenje pokreta za pacijenta po svim zglobovima zahvaćenih udova. Ove vježbe se provode uz praćenje otkucaja srca i krvnog tlaka, uključujući potrebne intervale za odmor.
Kako se stanje bolesnika poboljšava, pomaže mu se da sjedne, a zatim prelazi u samostalno sjedenje. S vremenom razvija sposobnost da ustane iz kreveta i poduzima korake, u početku mu je potrebna potpora, a na kraju to postiže samostalno, uz stalno korištenje naslona za glavu za stabilnost. Udaljenost i intenzitet hodanja tada se postupno povećavaju. Istodobno, pacijent postupno vraća vještine samozbrinjavanja i sudjeluje u vježbama usmjerenim na rehabilitaciju govora.
