Plazma keks je na teritoriji bivše nam države jedna od najomiljenijih i generacije su pdrastale sladeći se njime. Mnogi koji su danas u srednjim i poznijim godinama se sjećaju kako je njeno pakovanje nekada izgedalo.
Osnovana u Požarevcu 1967. godine, Plazma je gotovo šezdeset godina postala temeljni aspekt naših života, kućanstava, godina formiranja i identiteta. Ovaj omiljeni keks često predstavlja prikladnu opciju za međuobrok, pomaže u obnavljanju energije ili nam omogućuje da uživamo u divnoj raznolikosti okusa koji ugađaju našim osjetilima. Upakovana u svoje prepoznatljivo crveno pakiranje, Plazma simbolizira bitan “element” našeg svakodnevnog postojanja. Sjećate li se klasičnog pakiranja s mladom djevojkom?
- Godine 1999. Aleksandra Nedošan, tada tek četiri i pol godine, trijumfirala je na natjecanju pod nazivom “Glazbeni tobogan” u kojem se natjecala s 2000 vršnjaka, a potom je postala reprezentativno lice Plazma keksa. Gledajući unatrag, shvatila je da je zbog mladosti nije mogla u potpunosti shvatiti događaje koji su se odvijali oko nje. Kasnije je za Telegraf prenijela da je bavljenje društvenim aktivnostima i igranje prijalo njoj i ostalim djevojčicama. Kako je počela snimati reklame i pozirati za kalendare, postupno je postala svjesna svog sve većeg uspjeha.
Tvrtka joj je dosljedno osiguravala pakete slastica za razne proslave, uključujući rođendane i praznike, koje je ljubazno dijelila svojim vršnjacima. Sve do 2006. bila je prepoznata kao dijete Bambija. Ispričala je da je iz novinskog članka saznala da više nije zaštitno lice cijenjenog brenda, što ju je nemalo rastužilo. Aleksandra ostaje posljednja mlada dama koja će podijeliti osmijeh iz kutije najpoznatijeg keksa na ovim prostorima. Važno je istaknuti da je riječ o iznimno vještoj i svestranoj mladoj ženi. Prošli intervju otkriva njezino bavljenje folklorom, članstvo u pjevačkoj skupini te pojavljivanja u raznim glazbenim spotovima. Nadalje, ustrajala je na studiju primaljstva na Sveučilištu zdravstvenih znanosti. Ipak, mnogi je još uvijek nazivaju Bambika. Taj se nadimak pojavljuje uz njezino ime na Facebooku, gdje je zanimljivo da se preziva Majstorović, a ne Nedošan.
Dodatni tekst:
Smokve, plod stabla smokve, dugo su se smatrale simbolom plodnosti i blagostanja još od vremena starih civilizacija. Njihov jedinstveni okus, zdravstvene prednosti i kulturološka važnost čine ih vitalnom komponentom prehrane, kao i središnjom točkom raznih legendi i mitova. Ovaj će esej istražiti povijesni kontekst, prehrambene prednosti i kulturnu važnost smokava, naglašavajući njihov značaj u ljudskom životu kroz povijest. Povijest i podrijetlo smokava može se pratiti u Aziji, posebno na Bliskom istoku i jugozapadnoj Aziji. Ovo voće je poznato od najranijih civilizacija, bilo je prisutno u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu.
Rimljani su smokve smatrali afrodizijakom, dok su ih Egipćani koristili zbog njihovih terapeutskih svojstava. Smokve se spominju u Bibliji i imaju simboličnu važnost u raznim religijskim i filozofskim tradicijama, utjelovljujući koncepte života, mudrosti i duhovnog prosvjetljenja. Na primjer, budistički spisi pokazuju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod stabla smokve. Smokve su izuzetno hranjivo voće, obiluje vlaknima, vitaminima i mineralima.
Svoju divnu slatkoću zahvaljuju visokoj koncentraciji prirodnih šećera, a nude i znatnu količinu kalija koji je vitalan za zdravlje kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Osim toga, smokve su značajan izvor vitamina K, ključnog za očuvanje zdravlja kostiju, kao i vitamina B6 koji pridonosi kognitivnoj funkciji i jača imunološki sustav. Istaknuta karakteristika smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; konzumacija samo pet smokava srednje veličine može donijeti približno 20% dnevnog preporučenog unosa vlakana, čime se pomaže u probavi i pridonosi nižim razinama kolesterola.
Osim toga, smokve su bogate antioksidansima koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju rizik od kroničnih bolesti. Kroz različita povijesna razdoblja smokve su imale veliku kulturnu važnost. Na primjer, u Grčkoj je ovo voće bilo cijenjeno kao sveta biljka, često povezivana s Demetrom, božicom plodnosti i žetve. U Indiji su smokve dugo predstavljale i plodnost i blagostanje, a njihova su se stabla često posvećivala raznim božanstvima.
Vjeruje se da su smokve bile jedno od najranijih voća koje su ljudi uzgajali, što se pripisuje njihovom brzom rastu i sposobnosti da uspijevaju u sušnim uvjetima. Danas smokve i dalje imaju značajan značaj u brojnim kulturama. Unutar mediteranske kuhinje, oni su neizostavni sastojci u nizu jela, od salata do deserata. Osim toga, suhe smokve su vrlo omiljene jer im ovaj oblik omogućuje očuvanje nutritivnih prednosti. U raznim regijama smokve su sastavni dio tradicionalnih recepata i naširoko se smatraju “superhranom” zbog svojih zdravstvenih prednosti.
