Nekada se čini da dvoje ljudi koji su u braku žive savršeno, te da ih ništa nikada ne može pokolebati. Tako su svi mislili kada je Slaviša stupio u brak sa ovom Albankom, ali su komšije otkrile pravu istinu.
Pričajući priču o ekscentričnoj, ali dubokoj ljubavi, ova priča u središtu pozornosti ima Slavišu Jovića, Srbina porijeklom iz sela Zebince pod upravom Novog Brda na Kosovu, i Raziju Metaj, Albanku po nacionalnosti. Veza njihovog braka nadilazi puko spajanje dvije osobe; govori o hrabrosti, upornosti i borbi protiv raširenih predrasuda u društveno i nacionalno podijeljenom okruženju. U svijetu u kojem nejednakosti najčešće dovode do otuđenja, ove su dvije duše odlučile prevladati takve nesuglasice ljubavlju, zajedničkom empatijom i neumoljivom nadom.
U apsolutnoj predanosti, Razija je dokazala da ljubav nema granica. Dvije godine dala je, učeći srpski jezik, ne samo da napravi još jedan korak dublje prema Slaviši, već i da upozna detalje svakodnevnog života, kulture i emocija. Spremnost da se zajedno prihvati budućnost ovaj je napor potvrdio, unatoč izazovima s kojima će se suočiti. Obitelj Razia priznala je i podržala odluku, no isto nije bilo s lokalnim susjedima Albancima. To je rezultiralo problemima, napetostima i neprijateljstvom.
Morali su se još više planirati, jer su Slaviša i Razija morali naizmjenično odlaziti na noć kako bi čuvali jedinu farmu krava koju su imali, a koja je bila jedini izvor prihoda njihove obitelji. Vode skroman život, a farma im je glavna baza preživljavanja, izvor nade. Ispod površine njihovog svakodnevnog života, koji je relativno jednostavan, leži stalna borba za postizanje dostojanstva i sigurnosti. Govoreći iskreno, Razija je rekla da njezina obitelj nije ta koja otežava stvari; njezini susjedi Albanci teško prihvaćaju njezin brak sa Srbinom.
S druge strane, Slaviša je odlučan da ostane na djedovini. Odlučan je u namjeri da se bori za budućnost svoje djece i za stvaranje nekakvog normalnog života, gdje se obično takvi snovi često ugase. Sin i kći, Mihajlo i Marina, u prilično teškim okolnostima, na inzistiranje roditelja uče vrijednost obiteljskih veza, navike marljivog rada i kako ustrajati. Pokušava im dati najbolje što može, i ljubav i stabilnost, u nadi da će to u njima stvoriti osjećaj prihvaćenosti i sigurnosti. U trenutku kada je pomoć bila najpotrebnija, evo je, Kosovska pomorska humanitarna organizacija iz Parteša.
- Članovi ove grupe prikupljali su novac i kupovali potrepštine za otvaranje sirane, što je služilo kao dodatni način zarade. Ova je pomoć bila više od obične financijske pomoći; pokazalo se da nisu zaboravljeni, da se zna za njihovu borbu i da im se želi pomoći. Članovi skupine istaknuli su da im je cilj pomoći obiteljima poput Jovića — onima koje žele pomoći same sebi, sačuvati svoju slobodu i živjeti časno. Kako su počeli graditi svoju novu kuću, stigla je i ova neprocjenjiva pomoć.
U svijetu u kojem se svaka podrška računa, ova posebna pomoć se smatrala velikim blagoslovom. Njihov je brak počeo funkcionirati na vrlo niskom nivou, gotovo nevidljiv drugima. Bili su posvećeni jedno drugome i djeci; skladan život. Njihovi susjedi su ih oprezno promatrali; ništa nije učinjeno. Međutim, taj mir je narušen kada je otkriven pravi identitet Razije. Ime i podrijetlo izazvali su osjećaj nepovjerenja, sumnje i odvojenosti među njima u zajednici.
Dinamika među susjedima uvelike se promijenila, krećući se od toplog pozdrava do negledanja, a zatim konačno do otvorenog neprijateljstva. Razija je osjećala nelagodu dok je Slaviša gledala te promjene; međutim, ni jedno ni drugo ne bi to priznali. Njihovi su se životi zauvijek promijenili. Tako je svrha noćnih stražara prerasla u više od samo zaštite od krađe, već i zaštite od mogućih napada. Ovo je tada bila tiha bitka za očuvanje temelja koji su bili postavljeni. Ipak jesu. U jedinstvu, s pokretom koji ide naprijed čvrsto vjerujući da će se ono što rade na kraju računati. Njihova priča pokazuje kako ljubav može pobijediti sve, dokazujući svijetu da ni ime ni rasa nemaju nikakve važnosti – sve što je važno je volja da se zauzme ono što je ispravno. U brojnim iskušenjima koja su ih stavljala na kušnju, Slaviša i Razija su izdržali. Više od pukih riječi, njihov je odnos nadilazio uobičajeni; postao je snažan znak boljih dana, dokazujući kako i u najvećim otuđenjima može početi premošćivanje. Možda će njihova priča potaknuti više ljudi da vide snagu razlika i vrijednost zajedništva.
