U današnjem članku pišemo na temu neobične i fascinantne životne priče reditelja Dejana Karaklajića. To je priča o čovjeku koji je prošao kroz siromaštvo, slavu, ljubavi, padove i ponovne početke,u nastqavku saznajte više…
– i koji i danas, u poznim godinama, stoji pun energije i stvaralačkog žara, kao da tek započinje karijeru. Njegov put nije bio lak, ali je bio prepun trenutaka koji otkrivaju koliko snage čovjek može imati kada ne odustaje od sebe.
Rođen u poslijeratnom Beogradu, Dejan je odrastao u kući u kojoj se muzika stalno čula.
Njegov otac bio je kompozitor i dirigent, a prve uspomene vežu ga upravo za zvuk violine i klavira. Iako je porodica živjela skromno, atmosfera je bila ispunjena ljubavlju i toplinom. Prisjećao se vremena kada djeca nisu imala igračke i kada je jedna šarena lopta iz Trsta bila događaj koji se prepričavao danima. Od malih nogu naučio je da se radost skriva u sitnicama, što ga je pratilo kroz cijeli život.
- Njegovi prvi koraci u umjetnosti bili su glumački – pohađao je školu glume na Radio Beogradu i uskoro se našao pred kamerama. Glumio je u serijama i emisijama, ali je ubrzo shvatio da ga više privlači režija. Sudbina ga je spojila s čuvenim snimateljem koji ga je odveo u Kino-klub Beograd. Tamo je naučio sve – od snimanja, preko montaže, do režiranja. Sa samo dvanaest godina snimio je prvi film. Njegova radoznalost bila je jača od svih prepreka.
Kada se vratio na televiziju kao reditelj, radio je popularne programe i emisije uživo. Upravo ta dinamika je, kako kaže, ono što je volio više od ičega – adrenalin živog prenosa, uzbuđenje trenutka. U to vrijeme nastala je i legendarna špica Dnevnika, koju je upravo on osmislio i koja je ostala prepoznatljiva decenijama. Ideja o mapiranju svijeta i muzici koja se razvija iz zvuka telegrafa bila je hrabar eksperiment, ali je postala jedan od najprepoznatljivijih televizijskih znakova tog vremena.
- Njegov film „Ljubavni život Budimira Trajkovića“ nastao je s minimalnim budžetom, a postao je kultno ostvarenje domaće kinematografije. Glumci su radili bez honorara, vjerujući u priču, a publika je film nagradila ogromnom gledanošću. Bio je to dokaz da istinska umjetnost ne zavisi od novca, već od strasti ljudi koji u nju vjeruju.
- Iako je imao uspjeha u domovini, život ga je odveo u inostranstvo. Prvo Švajcarska, zatim Amerika, gdje je ostao više od dvadeset godina. U New York je otišao sa dokumentarcem o Karpovu i Korčnoju, a ostao da gradi karijeru. Radio je u filmskim studijima, snimao reklame, pokrenuo vlastitu firmu i, kako kaže, doživio i vrhunce i padove. Bilo je perioda kada je u džepu imao tek nekoliko centi i hranio se supama iz kineskih restorana. Ali nije odustajao. Kroz život ga je vodio stav da se čovjek mora boriti, bez dramatizovanja i bez žaljenja.
Njegov privatni život bio je jednako bogat i buran. Četiri puta se ženio, a među suprugama su bile i neke od najpoznatijih srpskih glumica, poput Nede Arnerić i Tanje Bošković. Uprkos raskidima, trudio se da sa svima ostane u dobrim odnosima. Nedu je, kako priznaje, posebno volio i jako ga je pogodila njena smrt. Govorio je da je najteže u životu kada vjeruješ pogrešnim ljudima, ali da ljubav uvijek treba da ostane iznad gorčine.
Njegova djeca krenula su svojim putem – kćerka Lana bavi se glumom, iako ju je odvraćao od toga, uvjeren da je taj posao surov; sin Đorđe živi u Americi i radi kao socijalni radnik, a reditelj s ponosom priča o njihovim izborima.
- Nakon raznih životnih puteva, Dejan se vratio u Srbiju, počeo iznova i ponovo našao kreativni mir. Danas, u poznim godinama, režira serije, gradi nove priče i svakog jutra dolazi na posao s istim žarom kao nekada. Njegova serija „Tajna vinove loze“ postala je ogromni hit, a on priznaje da ga takav uspjeh i danas iznenadi.
Dejanova priča je priča o ustrajnosti, talentu i neumornoj kreativnosti. O čovjeku koji se, uprkos svemu, ne plaši novih početaka. O umjetniku koji je prošao kroz mnoge faze, ali nikada nije izgubio ljubav prema onome što radi.
U vremenu u kojem se mnogi plaše rizika, njegov život pokazuje da se najljepše priče rađaju upravo iz hrabrosti – da ideš naprijed i onda kada imaš samo 75 centi u džepu, ali cijeli svijet u srcu.
