Postoji izreka da je ljubav slijepa i da ona ne bira. Međutim postoje mnoge predrasude među ljudima posbno kada je u pitanju veza između dvoje ljudi različite rase ili nacionalnosti.
Smiljanina ljubavna afera s Albancem nepovoljno je utjecala na njezine najbliže veze, navodeći ih da naposljetku priznaju da su njihove ranije procjene bile pogrešne. Potječem iz Smiljane, a prije 28 godina moja se obitelj umiješala u moju potragu za ljubavlju jednostavno zato što je mladić s kojim sam bila u vezi bio Albanac. Artan, razrednik, pokazao je ljubaznost i pažljivost.
- U njemu sam pronašla ljubav koja je bila u savršenom skladu s mojim najdubljim uvjerenjima – bezuvjetnu i čistu. Međutim, mom ocu Iliji to nije značilo ništa. Kad je saznao da sam u vezi s Albancem, njegova jedina reakcija bila je ljutnja. Prijetio je da će prekinuti našu vezu, izjavljujući da me, ako ustrajem u ovoj romansi, više neću smatrati njegovom kćeri. Za njega je prihvaćanje ovisilo o tome da je moj dečko Srbin; bilo što drugo je bilo neprihvatljivo. Kad sam se jednog dana vratio kući s fakulteta, otkrio sam da su vrata zaključana.
Javila mi se pokojna susjeda Ruža da me obavijeste da ću biti poslana kod tete Zore u Kruševac, jer su se moji roditelji privremeno udaljili od mene zbog optužbi da sam ih navodno maltretirao. Tada sam shvatio da sam se suočio s odlukom između moje ljubavi prema Artanu i moje obitelji. Nekoliko mjeseci kasnije situacija se smirila, što mi je omogućilo da se ponovno povežem s Majom i svojim bratom, iako me otac i dalje odbijao priznati sve dok je trajala moja veza s Artanom.
Preklinjala sam ga, plakala i preklinjala ga da shvati da ljubav ne poznaje granice ni nacionalnost, ali on je ipak ostao čvrst u svojoj odluci. Autoritet njegove riječi upravljao je našim domom, i rastrzana između ljubavi prema Artanu i strepnje prema ocu, shvatila sam da mi nedostaje hrabrosti da mu se suprotstavim. Naposljetku, Ilija je uspio u svom naumu – Artan i ja smo otišli svatko svojim putem, ostavljajući mene da svoje najdraže godine provedem u tuzi i nelagodi.
Ubrzo nakon toga ušla sam u brak s muškarcem prema kojem nisam osjećala ljubav. Dan je bio daleko od onoga što sam zamišljao; bilo je teško, ispunjeno razočarenjima, a moj se suprug borio s problemima s alkoholom i pokazivao je nasilne sklonosti. Usprkos tome, ovaj mi je savez darovao dvije ljupke kćeri, dvije male vile koje mi služe kao jedini izvor utjehe. Nažalost, moj suprug je preminuo u nesreći uzrokovanoj vožnjom u pijanom stanju. Kako je vrijeme prolazilo, sjećanje na Artana nastavilo je bujati u mojim mislima.
Često sam razmišljao što bi se moglo dogoditi da sam skupio hrabrosti pobjeći s njim, suočiti se s ocem i izabrati ljubav umjesto dužnosti. Samo nekoliko dana prije toga našla sam se na aerodromu “Nikola Tesla”, čekajući sestrin dolazak. U gužvi ljudi, pogled mi se zaustavio na visokom mladiću tamne kose i zanosnog koraka koji mi je prizvao uspomene na zgodnog Artana iz mladih dana. Otkucaj mi je poskočio u srcu jer je nevjerojatno sličio na njega.
Dvije su se tinejdžerice vukle za njim, ozarene, a odmah iza njih bila je ljupka, njegovana mlada žena, mlađa od mene, koja im je vikala na albanskom. Zatim se pojavio odmah iza nje – Artan. Visok i još uvijek vitak, imao je sijedu kosu i bradu, a hodao je s torbom prebačenom preko ramena. Bilo je gotovo nevjerojatno čemu sam svjedočio. U trenutku kad sam čuo njegov korak – nepogrešiv zvuk koji sam mogao prepoznati čak i među tisućama drugih – preplavila su me davna sjećanja.
Prošao je ne primijetivši moju prisutnost, ostavivši me smrznutu i bez riječi. Dok su nestajali u užurbanoj zračnoj luci, sinula mi je spoznaja o prolaznosti života. Čeznula sam za hrabrošću koja mi je nedostajala prije 28 godina, željela sam prizvati odluku da se suprotstavim svom ocu, slijedim svoje srce i odem s čovjekom kojeg sam voljela. Možda bih sada mogao hodati uz Artana i našu djecu.
