Mnogi od nas se bojimo smrti, naročito mogućnosti da se probudimo sahranjeni ili u mrtvačnici. Iako su takvi slučajevi rijetki, nije nemoguće da se takvo nešto desi. U ovom članku vam otkrivamo kako se to desilo jednom čovjeku u Leskovcu.
- O čudesnom oživljavanju Stanka iz Leskovca na vlastitoj sahrani pričalo se čitavo desetljeće, zaokupljajući umove ljudi nadaleko. U razdoblju od njegove “smrti” do buđenja, Stanko, čovjek koji se prethodno borio s rakom, tvrdi da je doživio mnoštvo iskustava.
Pripovijest počinje sjećanjima iz njegovih ranih godina, vremena neimaštine i patnje, kada je njegov otac neumorno radio na teškim poslovima samo da bi osigurao hranu, dok se njegova majka borila da spoji kraj s krajem. Školovanje do četvrtog razreda završio je u seoskoj školi, izdržavši naporan hod od 10 kilometara po neasfaltiranom terenu i kroz oštre zime do škole u Vučju.
- Po završetku Srednje kemijske škole zaposlio se u tvornici lijekova “Zdravlje” u Leskovcu. Nakon toga dobio je prestižnu Titovu stipendiju koja mu je omogućila da nastavi vatrogasnu obuku u Novom Sadu.
Stanko je naglasio da ovom traču ne treba pridavati veliki značaj, jer ne odražava točno istinu. Istaknuo je kako ne trebamo suditi druge po izgledu ili vrijednosti, jer to nije naše, već tu zadaću prepustiti Božjem sudu. Stankova majka je od malih nogu njemu i bratu usađivala čvrstu kršćansku vjeru, vodila ih je u crkvu i učila ih držati se Božjih zapovijedi, kao što su nelagati i krasti.
Unatoč njihovom krajnjem siromaštvu i izazovima s kojima su se suočavali u samoj egzistenciji, Stanko se sa suzama prisjeća kako mu je majka davala papir za pisanje i crtanje, njegujući njegovu ljubav prema umjetnosti. S pet godina pripovijeda kako ga je majka uvela u crkvu, iskustvo koje ga je u početku ispunjavalo strahom i prema crkvama i prema ikonama.
No, unatoč tom strahu, skupio je hrabrosti i zamolio majku da ga još jednom uzme. Prema Stankovim riječima, događaj se zbio 22. studenoga 1989. godine. U to vrijeme moja obitelj i ja bili smo u privremenim podstanarima u blizini Leskovca jer je prethodni gazda u gradu dao otkaz. U potrazi za novim stanom našli smo se ovdje.
U tom razdoblju mojoj je supruzi, koja je čekala našu drugu kćer, nedostajalo dva mjeseca do poroda. Tijekom te izvanredne večeri dogodio se čudesan događaj. Povukavši se rano u krevet, probudio me eterični glas koji me pozvao imenom. — Stanko, ustani! dozivalo se. Kad sam otvorio oči, prostoriju je preplavio neodoljiv sjaj, sličan sjaju bezbrojnih zalazaka sunca koji se spajaju s tamom noći.
Unutar te svjetlosti, preda mnom se materijalizirao božanski lik – nitko drugi nego sam Gospodin Isus Krist. Zapanjujuće, ugledao sam svoj vlastiti fizički oblik, kako mirno počiva pored svoje voljene žene na krevetu. Na upit o reakciji onih koji su bili na njegovom sprovodu, ispričao je da su se, naravno, uplašili i počeli bježati kada je pokojnik neočekivano ustao iz mrtvih.
U tom trenutku svećenik, koji je trebao zaključiti sprovod, upitao ga je li se predomislio. Stanko je ispričao kako se svećenik nije bojao jer ovo nije prvi slučaj da se netko vraća u život nakon smrti; bilo je brojnih pojava. Tada se Krist obratio meni, Stanku, i pozvao nas da krenemo. Ispunjen strahom, ispitivao sam ga o njegovom identitetu i našem odredištu.
- On je odgovorio: “Ja sam vaš gospodar”, a mi smo krenuli kroz zid, a ne kroz vrata, ostavljajući Stanka vidno potresenog. Kada smo krenuli na put, zagledao sam se dole i ugledao reku koja podseća na moju voljenu Vlasinu.
To me podsjetilo na dane moje mladosti, čuvajući stoku kao skromni pastir. U tom trenutku materijalizirale su se ljestve koje su se protezale od neba do zemlje. Gospodin se počeo uspinjati, a ja sam ga slijedio izbliza. Međutim, zlonamjerni demoni zgrabili su moje udove, a njihova zaglušujuća rika i krici odjekivali su ponorom ispod.
Njihove oči i usta emitirali su plamen, dok je oružje poput sjekira, koplja i srpova prijeteće svjetlucalo. Ipak, Gospodin je zamahnuo križem, uzrokujući da se demoni slome u porazu. Prolazeći kroz razna vrata, na kraju smo stigli do nebeske sfere, gdje sam ugledao vrata u nebo. U stanju potpune ranjivosti, nalik anđelu lišenom ikakvih seksualnih konotacija, našla sam se u prisutnosti Gospodina, okićena u netaknutu bijelu haljinu.
I ispred i iza nas stajao je blistavi križ, koji je emitirao tako intenzivnu svjetlost da je bilo nemoguće gledati u njega. U tom trenutku mi se obratio imenom: “Stanko, evo raja Božjeg. Zagledaj se u svoje okruženje.” Dok sam gledao oko sebe, ugledao sam svetog oca Nikolu, svetog arkanđela Mihaela, svetog Jurja, bezbrojne anđele i brojne druge svece čija su mi imena u to vrijeme bila nepoznata, jer je moje ograničeno znanje obuhvaćalo samo sv. sveto pismo.
Preplavio me duboki osjećaj mira kad sam prepoznao poznata lica iz djetinjstva, uključujući i dragog prijatelja iz osnovne škole koji je preminuo. Međutim, bilo mi je zabranjeno da s njim razgovaram. Bujna zelena trava i visoko drveće predstavljali su pozadinu za prisutnost mnogih mladića i djevojaka, stvarajući prizor čiste vedrine.
Gospodin me pita jesam li opazio ovu izuzetnu ljepotu i nastavlja me obavještavati da će ovo biti moje određeno prebivalište. Međutim, Gospodin sada namjerava otkriti nešto drugo i nježno me obavještava da je vrijeme da se vratim na zemlju, budući da je dolje mlada djevojka koja je često u nevolji.
Prema Stankovim riječima, od Krista je primio božansku poruku koja ga je uputila da širi vjeru u postojanje Boga, neba, pakla i zagrobnog života. Uz to, Stanko tvrdi da je od Krista primio 21 pouku o ispravnom ponašanju i životu, a sve ih cijeni. Jednom mu je otkrio užase pakla, opisujući ga kao užasan ponor ispunjen trulim smradom i hladnoćom koja ježi do kostiju.
- U ovom carstvu noćne more, svjedočio je ognjenom jezeru preplavljenom plamenom i sumporom. Na svoj užas, među prokletnicima je prepoznao poznata lica. Jednu osobu progutala je zmija, zarobljenu do prsa, očajnički se boreći da se oslobodi.
Drugi poznanici i prijatelji trpjeli su muke da im glave gutaju plamenovi, a da su njihovi mučni krici odjekivali ognjenim bezdanom. Obuzet radoznalošću, ispitivao je Gospodina o sudbini tih pojedinaca. Odgovor je bio jasan – radilo se o pojedincima koje je predobro poznavao: lopovima, pijanicama, ubojicama, prevarantima, prevarantima i onima koji su nemilosrdno pljačkali druge.
Osim toga, otkrio mi je Novi Jeruzalem, veličanstvenu palaču izgrađenu u cijelosti od stakla, naizgled obješenu između neba i zemlje unutar oblaka. Zlatni tepisi krasili su prostor, s velikim podijem na kojem sam svjedočio prisutnosti brojnih poznatih lica. Tada je Gospodin oglasio: “Rodi moju voljenu Slavicu, rodi moju voljenu Stanku…
Po njegovim uputama, ulazim u sobu gdje svjedočim svetom Ivanu Krstitelju u poniznom držanju, zaokupljen molitvom za nepoznatog primatelja. Sobe, koje su u potpunosti izgrađene od stakla, posjećuju po jedan dječak odjeven u bijelo, koji služi kao čuvar ulaza. Stanko dijeli nesvakidašnji susret s Gospodinom, prepričavajući svoje viđenje nebeskog Jeruzalema.
- Unutar te vizije, vidio je Majku Božju kako izlazi iz ikone, praćena živom prisutnošću Bogomladenca u njezinim rukama. Preplavljen emocijama, klečim pred njom, grleći njezine noge dok mi suze teku niz lice, a ona mi daje svoj božanski blagoslov.
Prošlo je ukupno 25 sati, počevši od trenutka kada je moja supruga osjetila moje hladno tijelo u krevetu, dok nisam došao k sebi. Dolazak hitne pomoći potvrdio je moju očiglednu smrt, a čak sam obavio i razgovor sa zbunjenim patologom koji nije mogao shvatiti okolnosti. U pokušaju da objasnim neobjašnjivo, rekao sam mu da ga je Stanko prevario.
Prema Stankovim riječima, gotovo sve pripreme su bile obavljene – grob je bio iskopan i preostalo je još samo da me pokopaju. No, njegova najstarija kći, koja je tada imala samo 7 godina, prva je primijetila da se očeve oči još miču. Raspitujući se za odgovor onih koji su bili prisutni na njegovom sprovodu, ispričao je njihovu uplašenu reakciju dok su žurno bježali nakon što su svjedočili uskrsnuću pokojnika.
Svećenik koji je služio službu zatim je postavio pitanje je li došlo do promjene mišljenja. Stanko se prisjeća da je svećenik ostao ravnodušan jer ovo nije bio prvi slučaj povratka iz mrtvih s kojim se susreo; bilo je brojnih pojava prije. Nakon što sam 40 dana bio klinički mrtav, postao sam predmet šala jer su me ljudi zaigrano nazivali vampirom zbog moje dugotrajne odsutnosti.
Emocionalni učinak bio je golem, zbog čega nisam mogao izgovoriti nijednu riječ, samo su mi suze tekle niz lice. Nakon mog povratka, Gospodin mi je otkrio da sam vraćen zbog neprestanog plača mlade djevojke i da je moja dužnost pružiti pomoć drugima u svakom mogućem svojstvu, pružajući svoju pomoć gdje god i kad god je potrebno.
- Stanko je dva puta imao privilegiju biti u društvu blaženopočivšeg patrijarha Pavla, a više puta je imao čast pratiti patrijarha Irineja. Prema Stankovim riječima, naišao je na otprilike 12 do 13 osoba koje tvrde da su se vratile iz carstva pokojnika.
Osim toga, sudjelovao je u razgovorima s renomiranim liječnicima, uključujući dr. Lasla Puskasa, cijenjenog stručnjaka za mozak, koji je naglasio da je sposobnost mozga da se održi bez oštećenja ograničena na samo dva do četiri minute, čime se ističe božanska priroda njegova funkcioniranja.
