Vjerujemo da imate i Vi u svojoj porodici ili bar u okolini bake koje su uvijek vjerovale u nešto što se mnogima činilo smiješnim i pripisivali bi to praznovjerju. Ali, nije loše nekada i pročitati šta su to one radile da bi imale sretan i dug život.
Živimo u vremenu velikog znanstvenog i tehnološkog napretka, koji je doveo do stvaranja umjetne inteligencije. Ipak, i 21. je stoljeće, a neka stara narodna vjerovanja i običaji još su sačuvani. Davno je utvrđeno da dom nije samo skup zidova i krova; to je svetinja koju treba čuvati na pravi način. I dok sve više pripadnika suvremenih generacija počinje zanemarivati kanone običaja, većina kućanstava nasumce čuva tihe simbole zaštite koje su ostavile naše bake koje su bile mudrije jer im je to znanje prenijeto. Jedan takav naizgled uobičajeni simbol je metla. Na povremeni pogled, metla se vidi kao kućni pribor, možda povezan s prašinom i paučinom. No, u starim narodnim predajama, metla je imala moć i funkciju, više nego kao instrument, već kao zaštitna barijera i simbol – i razgraničenje između dobra i zla.
Postojali su određeni predmeti za koje su naši preci vjerovali da imaju magične moći pod uvjetom da su se koristili s namjerom i razumijevanjem. Tako se metla razvila u zaštitnicu ukućana, tihog pratioca i promatrača kroz nebrojene dane i noći. Prema vjerovanju naših predaka, ulazna vrata nisu samo granica koja dijeli vanjski i unutarnji prostor. To je također razgraničenje između dva različita područja; kroz ova vrata može proći i dobro i loše. Stoga se uvijek nalazi s metlom pokraj vrata – ne postavljenom na uobičajeni način, već s ručkom na zemlji i slamom gore. Ovo je zaštita od zlih sila i urokljivog oka. Zapreka vješticama i zlim ljudima koji nisu smjeli prijeći kućni prag. Pokazalo se da je rezidencija osigurana i da neželjeni entiteti nisu dopušteni.
- Naše su bake shvaćale da u svemu postoji red; zato ni metla ispred kuće nije tek tako postavljena. Stajao bi tiho uza zid, beznačajan, ali snažan, poput stražara. Njegova starost ili veličina – stari ili novi, veliki ili mali – nisu mnogo važni. Ono što je važno je razlog zašto ga tamo stavljate. Nekada su se ulazna vrata smatrala energetskom točkom doma. Koristi se kao ulaz ne samo za ljude, već i za sve što oni donose – um, emocije i vibracije. Zato su stari često govorili: Vrata treba držati čista, dobro ofarbana i bez ogrebotina. Prostor ispred kuće trebao bi biti bez cipela i drugih vrsta nereda. Poremećaj je sklon crpiti lošu energiju i može dovesti do raskola u obiteljskim odnosima. Ovo vjerovanje nije samo praznovjerje. U modernoj interpretaciji to možemo nazvati psihološkom higijenom prostora.
Takav koncept dobro su razumjeli naši preci; to je bilo važno u njihovim životnim putovima. Dakle, bez potpore bilo kakvog teorijskog okvira, bit razumijevanja bila je dobro izgrađena unutar njih. Među tim sobama za novorođenčad gdje se metelo, mala metla, obično ručno izrađena, bila je ponuđena pokraj krevetića. To je moralo jasno označiti njegovu svrhu, jer je zaštita od uroka, uroka i negativnih energija. Stariji su jasno shvatili ovu temeljnu istinu i čvrsto vjerovali u nju. Predmeti su bili blizu mjesta gdje se dijete nalazilo, a novorođenče je počelo neprestano upijati okolinu. Opća je percepcija da novorođenče počinje asimilirati okolinu – i pozitivne i negativne aspekte. Stoga se uz bebu stavljala metla u nadi da će ona sačuvati san, zdravlje i budućnost djeteta.
- Ta se praksa i danas provodi u nekim krajevima, iako tiho, bez puno priče, ali ipak s ljubavlju i privrženošću. U europskim običajima metla se često povezuje s vješticama, a slika dame koja klizi kroz noć držeći metlu postala je gotovo općepoznati simbol. Ali u našem krugu riječ ‘vještica’ nije se povezivala samo sa zloćom, povezivala se sa ženama koje su pokazivale mudrost, individualnost i intuiciju, ili koje su znale o biljkama, molitvama i znakovima; zato su znali da je metla nešto više od običnog alata. U folkloru ovog kraja metla se smatra kućom. Vezana je uz: čistoću okoline, održavanje reda, zaštitu članova obitelji Metla se koristila u mnogim obredima; na primjer, kad bi gost prvi put ušao u kuću, ukućanka bi pomela metlu preko praga kako bi ‘očistila tuđu energiju’.
Nakon sukoba, kuća se pomete od praga prema unutra. To je praksa koja se primjećuje u nekim modernim zajednicama. Osmijeh se pojavi na licima onih koji na vratima pronađu metlu; metla koja se dugo smatrala zanemarenom, napuštenom ili suvišnom. Ali, zapravo, ovo nije obična metla. To je drevni amblem, tihi znak zaštite, strateški postavljen, baš kao i običaji naših baka. U doba u kojem nas tehnologija tjera da se krećemo brže, da budemo učinkovitiji i da postanemo sve racionalniji, važno je držati se dubokih, mirnih tradicija koje obogaćuju bit doma. Vrlo je ključno vidjeti snagu koja leži u jednostavnosti i ne sramiti se suočiti se s prošlošću koja nas je pomogla oblikovati. Kao što su stare žene rekle, “metla ne služi samo za skupljanje vidljive prašine, već za rješavanje nevidljive – loših misli, neljubaznih riječi i zavisti drugih. Dakle, ako opet vidite naopako okrenutu metlu, nemojte samo skrenuti pogled. Stanite i razmislite o tome; možda ćete htjeti staviti jednu na svoj prag – tihog, snažnog zaštitnika.”
