U pravoslavnom vjerskom kalendaru postoji veliki broj svetaca i za skoro svakog od njih je vezano neko predanje i običaji koje treba ispoštovati. U nastavku pročitajte šta trebate uraditi sutra.
Sveti car Konstantin i njegova majka, carica Jelena, imaju značajan status istaknutih svetaca u pravoslavnoj tradiciji. Njihov je blagdan u crkvenom kalendaru obilježen crvenim slovom, čime se ističe duboko duhovno značenje tog dana. U crkvenom liturgijskom kalendaru praznik svetog cara Konstantina i njegove majke carice Jelene označen je crvenim slovom, što označava važnost i težinu tog događaja za sve pravoslavne hrišćane.
- Slavi se 3. lipnja po novom kalendaru (odnosno 21. svibnja po starom) i potiče vjernike da odbace svakodnevne brige, odu u crkvu, pomole se Bogu i zapale svijeću za zdravlje, obiteljsku slogu i unutarnji mir. Običaji nalažu da se na ovaj sveti dan ljudi očiste blagoslovljenom vodom, najbolje samostanskom ili crkvenom, jer se vjeruje da čisti tijelo i posvećuje dušu. Kaže se da ova voda “prenosi prema van ono što je iznutra promijenjeno molitvom”. Simbolički otklanja grijehe, jača vjeru i unosi duhovni mir u svakodnevicu. Ovo ime nose i brojne žene po imenu Jelena, koje je jedno od najljepših i najraširenijih ženskih imena u srpskoj kulturi.
Njegovo podrijetlo seže do grčkog izraza “helene”, što se prevodi kao “svijetla, blistava, sjajna”. Nakon toga se mnoge obitelji okupljaju s rodbinom i prijateljima, pripremaju svečani objed i časte svog sveca. Praznik u čast svetih Konstantina i Jelene ima poseban značaj za grad Niš, koji se tradicionalno smatra rodnim mestom cara Konstantina u antičkom Naisu. Prepoznat je kao jedna od najvažnijih osoba u analima kršćanstva i zapadne civilizacije.
Stoga se ovaj praznik u Nišu slavi kao gradska svetkovina, sa bogosluženjima, procesijama i raznim kulturnim manifestacijama. Štoviše, ovaj dan obilježavaju posebni cehovi, među kojima su najznačajniji zlatari — obrtnici koji manipuliraju zlatom i srebrom — te željezničari. Za ove skupine, car Konstantin predstavlja lik vizije, napretka i duhovne hrabrosti. Važno je napomenuti da ovaj praznik nije ekskluzivan za Srbiju; Pravoslavne zajednice u Grčkoj i Rumunjskoj također jako poštuju ovaj dan.
Za Grke i Rumunje ovaj praznik u našoj kulturi ima slično značenje kao i Sveti Sava, naglašavajući duboko poštovanje cara Konstantina i njegove majke Jelene u pravoslavnoj tradiciji. Duboko značenje i učenja povezana s ovim danom. Sveti car Konstantin služi kao dirljiv podsjetnik da se na kraju životnog puta pobjeđuje s Kristom i vjerom u Boga. U trenucima kada se okolnosti čine nepovoljnim, kada se jave osjećaji slabosti, malodušnosti ili dezorijentiranosti, uputno je prekrižiti se, potražiti Boga u tišini svoga srca i zamoliti za snagu i mudrost.
Na taj se dan osobito potiče češće krštenje, osobito kada se prolazi pokraj crkve, čuje zvonjava zvona ili se moli u samoći. Tko je priznat kao Sveti car Konstantin? Konstantin Veliki, izvorno nazvan Flavije Valerije Konstantin, rođen je 274. godine. godine u rimskom gradu Naisusu, današnjem Nišu. Bio je sin Konstancija Klora, rimskog generala, i Helene, njegove majke, koja je, unatoč svom skromnom podrijetlu, posjedovala izuzetnu duhovnu snagu.
Nakon smrti njegova oca 306. godine, vojska je Konstantina proglasila augustom, čime je postao vladar sjeverozapadne regije Rimskog Carstva. Unatoč tome što se u to vrijeme još uvijek pridržavao politeizma, pokazao je značajnu podršku kršćanima, koji su se u to vrijeme suočavali s progonima. Prekretnica u njegovom životu dogodila se uoči sukoba kod Milvijskog mosta protiv tiranina Maksencija, kada se, kako kaže predaja, na nebu pojavio blistavi križ s porukom: “Ovim pobjeđuj!”. Ohrabren ovim čudesnim događajem, Konstantin je naredio da se izgradi veliki križ koji će nositi na čelu svoje vojske. Ubrzo potom ostvarena je pobjeda, a car se pojavio kao značajan zaštitnik i promicatelj kršćanstva.
Godine 313. izdao je poznati Milanski edikt kojim je kršćanstvo postalo legalna i dopuštena religija. Ovo je označilo ključni trenutak u povijesti crkve, jer je omogućilo kršćanima da se po prvi put slobodno okupljaju, grade mjesta bogoslužja i prakticiraju svoju vjeru bez prijetnje progona. Konstantin je osnovao novu prijestolnicu duž Bospora, poznatu kao Konstantinopol (današnji Istanbul), koji je ubrzo postao epicentar pravoslavlja i bizantske moći. Prema predaji, u posljednjim danima njegova života, kad se razbolio, kažu da su mu se ukazali apostoli Petar i Pavao i potaknuli ga da se krsti.
Tada ga je biskup Silvester krstio, nakon čega je njegova bolest čudesno nestala i on je prigrlio Krista kao svog Spasitelja. Blagdan svetih Konstantina i Helene dirljiv je podsjetnik na snagu vjere, važnost oprosta i mogućnosti unutarnje obnove. Suočeni s bezbrojnim izazovima života, vjera je ta koja nas vodi do svjetla. Odvojite trenutak za stanku, pridružite se molitvi, izrazite zahvalnost za svoje blagoslove i oprostite sebi i drugima. Kao što nas je Konstantin naučio, “Nadvladaj ovo”, s nepokolebljivom vjerom, križem i ljubavlju koja živi u tvom srcu.
