Zdravko Čolić je jedan od najpopularnijih pjevača u regiji a na muzičkoj sceni je više od pola vijeka. Iako je zagazio u osmu deceniju i dalje aktivno nastupa a njegovi koncerti su pravi spektakl i za svaki se uvijek traži karta više.
Una, starija kći Zdravka Čolića, privukla je pažnju domaće javnosti zbog svog kontrastnog pristupa očevu privatnom životu, jer svoj život otvoreno dijeli na društvenim mrežama. Identitet dečka Une Čolić donedavno je bio zagonetka za širu javnost. Pitanje je li uopće imala dečka i tko bi on mogao biti do sada je ostalo bez odgovora.
Ipak, Čolić je na kraju odlučio zapaliti znatiželju javnosti podijelivši primamljivu fotografiju. Una je krenula na put u Italiju, oduševila se slikovitim krajolikom i ponosno pokazala svoja iskustva na Instagramu. No, u svojoj čarobnoj avanturi, kći Zdravka Čolića jednom je objavom otkrila da ovom bajkovitom zemljom ne putuje sama.
Razgledavajući fotografiju snimljenu u restoranu, Una je naišla na neočekivano otkriće – čini se da ju je na ovom putovanju pratio mladić misterioznog podrijetla, zbog čega su njezini pratitelji naveli na nagađanje je li on romantični partner Une Čolić. I dok je Čolina nasljednica ostala štura na nagađanjima, njezini pratitelji jedva čekaju saznati Čolin stav o potencijalnom zetu, pogotovo ako se s emotivno odabranim partnerom upusti u romantično putovanje.
Čola, renomirana zvijezda bivše Jugoslavije, umjetničko je ime Zdravka Čolića, čovjeka koji je rođen 30. svibnja 1951. godine u Sarajevu točno u 17.15 sati. Odrastao je u skromnoj obitelji, s majkom Stanom kao domaćicom, a ocem Vladimirom kao policajcem u Ministarstvu unutarnjih poslova. Zdravko ima i četiri godine mlađeg brata Dragana. Obitelj Čolić podrijetlom je iz Hercegovine i živjela je kod obitelji Samardžić, iako njihov zajednički život nije bio bez napetosti.
- Upravo su aktivnosti Samardžića zaokupile Zdravkovu pozornost i naposljetku dovele do toga da se bezglavo zaljubi u glazbu. Ustrajno je tražio njihovu publiku, što je raspirivalo njegovu strast prema umjetničkoj formi. Tijekom ljeta provodio bi vrijeme kod bake i djeda u Trebinju, zbog čega mu je bio izazov ponovno se prilagoditi životu u Sarajevu i vratiti se u školu. Unatoč tim preprekama, Zdravko je napredovao u obrazovanju i postao omiljen među svojim profesorima.
Dok je odrastao, sport mu je bio sve draži, pa je čak igrao i kao golman za juniore FK Želje. Nakon toga je prešao u atletiku i osvojio drugo mjesto na natjecanju, a prvo mjesto osigurao je cijenjeni Nenad Stekić, bivši reprezentativac. Nakon izostanka zapaženih uspjeha, odlučuje se okušati u glumi te biva primljen u Pionirsko kazalište. Svoj talent iskazao je u predstavama poput “Dječaci iz Pavlove ulice” i “Kekec i Mojca”.
Unatoč srednjoj i glazbenoj školi, na glazbu je gledao kao na hobi. Drndajući na gitari, zabavljao je prijatelje i poznanike u parku uz Bracu Isovića. Upravo 29. studenog 1967. godine imao je svoj prvi značajniji nastup na natjecanju pjevača amatera u Bijeloj, Boka Kotorska. Izveo je popularni hit Beatlesa, “Lady Madonna”, i ne samo da je osvojio nagradu publike, već je dobio i svoj prvi honorar za pjevanje.
Potrošio se na izlet u Dubrovnik na ručak, a potom je otišao vlakom u Sarajevo, gdje je uživao u društvu. Taj se događaj pokazao presudnim jer mu je dao potvrdu da je doista pravi pjevač i zabavljač. Od sljedeće godine prelazi između nekoliko bendova i počinje ozbiljnije shvaćati svoju glazbenu karijeru.
U početku se pridružio grupi “Mladi i lejepi”, a 1969. postaje članom sastava vojnih glazbenika “Ambasadori”. Zbog mnoštva ponuda koje vojnici nisu mogli prihvatiti, Zdravko je odlučio osnovati bend “Novi ambasadori” uz civilnog gitaristu Slobodana Vujovića.
Njihova suradnja započela je 1970. godine kada su zajedno s Indexima nastupili u Dubrovniku i sudjelovali na renomiranom festivalu “Vaš najveći hit sezone” te na kraju osvojili sedmo mjesto. Njihova zanosna izvedba pjesme Plačem za tovij usna pobrala je burne ovacije publike.
