Običaji i tradicije za neke ljude predstavljaju svetinju i jako ih ljuti ako se neko protivi tome svemu i ako ne želi da ih praktikuje. Takav slučaj je bio i kod Svetlane kadase udala u Kragujevcu.
U Kragujevcu se Svetlana udala, a tu je običaje svoje svekrve nazvala seoskom kvrgavom. Beograđanka Svetlana I. dovela je ljude u šok pričajući o mukama sa svojom svekrvom. Sve u svemu, prihvatila je ostati u selu s dobrim razlozima za ljubav, ali smatrala je da je to herkulovski zadatak. Evo njezine potpune ispovijesti: “Rođena sam u Beogradu, moji roditelji su rođeni u Beogradu, ali nikad nas nije brinulo odakle” 1 dolazim, “gradski pedigre” mi smo to zvali. Moje “odrastanje je bilo prilično jednostavno, jer su moji jadni majka i otac usadili u mene uvjerenje da čovjeka treba suditi ne po tome odakle dolazi, nego po tome što je.” Tako su dočekali moju najavu o tome… koji je “seoski dečko”. oženiti se.’
Eto, tako su bili neobavezni, tehnički, Goran dolazi iz okolice Knića, sela koje radije ne bih spominjao. Dovoljno je napomenuti da se nalazi u Šumadiji, a Kragujevac je najbliži veći grad”, započela je svoju ispovijest Svetlana. Prvi put su se upoznale na fakultetu u Beogradu, a incident je bio kada je veza odmah postala ozbiljna. Kada su Svetlanini roditelji dočekali Gorana, bilo je to s ljubavlju i privrženošću kao da im je jedinac. Godinu dana kasnije, kada su odlučili da se vjenčaju, Svetlana je došla u njegovo selo na sastanak, koji je opet vrlo idilično “Moja se svekrva jako trudila biti ljubazna prema meni svojim riječima i postupcima.
Međutim, nisam mogao pobjeći od činjenice da mi je zbog većine njezinih riječi bilo vrlo neugodno zbog razine miješanja u moj život i život mojih prijatelja.” Njihovo bogatstvo je bilo veliko, kako u zemlji tako iu raznim drugim aspektima, i dosta ljudi, a posjedovao sam i ja. diveći se načinu na koji vode svoje kućanstvo i cijenio koncept odgoja djece u prirodi i na svježem zraku. Takva je bila situacija. Napustili su školu i odlučili se preseliti na selo. Brzo su stigli dolasci njihove djece, počevši od sina, a nakon godinu i pol dana nakon rođenja sina, došla je i kći.
“Moja svekrva je pružala veliku pomoć oko djece, i to nije imalo razlike u brizi za njih. Iskreno, borila sam se da se učinkovito snađem. Osjećala sam se kao da sam uvijek u krivu, a ona je bila tu da me cijelo vrijeme ispravi. Njene ispravke nisu bile na snishodljiv ili prijekoran način; osjećala sam da stvarno ima svoju osobnost i da želim da to bude moje najbolje dijete. Polako je počela laktati Svetlanu u stranu. Snajka Ručkovi su uvijek ostajali u zamrzivaču, ali oni od svekrve našli su se na tanjuru. Došao sam do zaključka da je njezino kuhanje bilo nezamjetljivo.
Činilo se da se čak i djeci više sviđalo, pa sam o tome ništa ne slagao. U to vrijeme sam oblačio svoju kćer obući svježu odjeću prije nego što je mogu spremiti za spavanje pola sata kasnije. Čim je izgledala nezadovoljno kad sam se vratio, znao sam da misli da nije u redu što nisam požurio skuhati kavu i dočekati naše posjetitelje. Kad su otišli, rekao sam: ‘Kćeri, sve je ostalo u našoj kući nakon što su gosti stigli na vrata. Sada je vrijeme za druženje uz kavu i vlasac’, prilično je sarkastično primijetila.
” Pokušao sam se opravdati, ali na kraju sam morao reći da je moja žena bila u pravu… Postupno su se počele pojavljivati financijske nevolje s ocem, a oni su se ubrzo našli u škripcu sa svojim oskudnim resursima i lakše su utjecali na akciju, a meni je to pravilo odmah dano Bili smo u posjetu Kragujevcu da obavimo važne kupnje, uzela bi stvari koje sam izabrala iz košarice i rekla da joj ne trebaju jer je moja kozmetika jako smeta jer je rekla da su šamponi koje sam prije koristila “potpuni bačen novac” i da su zamjene za dom “glupost” i da je losion za tijelo “đavolji izum”.
U tom trenutku je upoznala neke običaje. Na primjer, žena ne može sjediti vani i kartati, što je zaista bilo jadno. Naše seoske ljubazne, vrijedne i briljantne ljude povremeno su dolazile u goste ispred kuće Parovi su uživali u pivu, a raspoloženje je ubrzo poremetio ulazak moje svekrve i drsko mi rekla da me njen sin traži. Bila sam zaprepašćena. Na koji to „muškarac“ misli? Odjednom sam našla korist od svog glasa, jer sam čula da nema razlike između muškaraca i žena, rekla sam Goranu da se smirim, ali bezuspješno.
- Stalno je ukazivala svojoj snahi na razlike između onoga što se smatra normalnim i prihvatljivim u usporedbi sa ruralnim i urbanim načinom rada i zaključila je riječima poput ‘to nije prihvatljivo, to je sramotno’. Onda je došao dan sprovoda njihova zeta. Najprije me je odvela u sobu u kojoj su po svojoj tradiciji bili tijelo mrtvih i natjerala me da ga poljubim. To je bilo uzbudljivo iskustvo; on bi bio moj prvi ‘mrtav’ kojeg sam ikad vidjela, nisam to mogla podnijeti, ali da joj ne povrijedim osjećaje, morala sam mu poljubiti ruku. Onda ćemo dobiti povišicu do groblja.
Prešli smo cijelo selo kod izloženog lijesa i svi smo trebali marširati u redu iza njega. Mislim, tako je nehumano i barbarski šetati mrtve dijelove tijela selom s gledateljima, ali to je bila njihova kultura. Upravo sam uzeo vijenac i stavio ga u red kad mi je maloprije dobacila da izađem. Zapanjena, nisam znala što sam pogriješila. Kao dokaz ponavljanja, zgrabila me za ruku i prekorila me kao da se trebam sramiti same sebe, da nemam osjećaja poštovanja prema mrtvima, da su maniri totalno izvan moje lige…a onda je konačno pokazala mojim golim nogama.
Imala sam crnu suknju, ali bez čarapa. “Ne možete ići na groblje ovako, nepristojno je da žena ne ide u crkvu ili na groblje bez odgovarajuće obuće, zar ne znate?” Tada sam zagrmio jer je izlio sve sastavnice mog identiteta prepoznatog kao ‘Beograd’. “Veliki T. Ne želiš čak ni nositi te čarape na više od 40 stupnjeva. Muka mi je od tvojih nakaradnih starih običaja. Jednostavno mogu otići u bilo koje doba dana ako mi se prohtije, pa ti reci rodbini, a posebno toj mami razloge svoje odluke, ili jednostavno nemoj složite se sa mnom i ne uzimajte tu alternativu. Nastavite, ja ću se strogo pridržavati svojih običaja! Moja je svekrva bila ljuta nekoliko dana prije nego što je, doduše nevoljko, popustila, kako pripovijeda Svetlana. Sada borave pod istim krovom, ali jedva da razgovaraju međusobno, komuniciraju samo kad su riječi nužne, uglavnom kad dođu gosti, kako bi izbjegli brbljanje u selu.
