Smrt je sastavni dio života i sve nas čeka prije ili kasnije a mnogi se plaše ovog čina. Neki pronalaze utjehu u tome da psotoji i zagrobni život i da smrt nije kraj a neki ljudi koji su se našli na samoj ivici svjedoče o tome. Danas vam donosimo priču jedne žene.
Razmišljanja o tome što se krije iza smrti česta su među nama; međutim, istina ostaje da nećemo posjedovati ovo znanje sve dok ne dođe taj ključni trenutak. Po meni je kupnja karte za život u Zagrebu više nalik na putovanje u jednom smjeru nego na povratno putovanje. U veljači 2018. Tina Hines iz Phoenixa u Arizoni doživjela je srčani udar dok je planinarila sa suprugom Brianom. Nakon što je kolabirala, Brian je odmah započeo s oživljavanjem dok su čekali da stigne hitna pomoć. Unatoč njegovim marljivim pokušajima da je oživi, Tina je na kraju podlegla.
- Na putu do bolnice medicinsko osoblje ju je četiri puta uspješno reanimiralo, a srce joj je stalo ukupno 27 minuta. Prema Brianu, Tina je trebala CPR u četiri odvojena navrata prije nego što je prevezena u bolnicu. Ukupno joj je srce prestalo raditi na 27 minuta, tijekom kojih je, kako tvrdi, doživjela iskustvo koje će joj duboko promijeniti život. Nakon što je intubirana u bolnici, zapanjujuće je došla svijesti. Nakon što se probudila, odmah je potražila olovku i papir kako bi prenijela poruku svojoj obitelji.
Iako je njezino pisanje bilo jedva čitljivo, njezina je obitelj uspjela dešifrirati tajanstvenu škrabotinu koja je glasila: “Prava je.” Poslije je ispričala da je, dok je bila klinički mrtva, navodno srela Isusa koji je imao ispružene ruke. Ovaj je račun liječnika vidno uznemirio. Tina je primijetila: “Iza Njega je bio nevjerojatan sjaj. Živopisnost boja učinila je da se sve čini nevjerojatno stvarnim.” Brian, koji je cijelo vrijeme muke bio uz suprugu, prisjetio se trenutka kada je otkrio značenje njezine poruke. Bavila se pisanjem, ali nije mogla verbalno artikulirati svoje misli. Kad sam shvatio da je njezina poruka “Stvarno je”, upitao sam, “Što je stvarno? Bol? Bolnica?” Odgovorila je kimanjem.
Nakon toga, naša kći je pitala misli li na nebo. Tina je to potvrdila još jednim kimanjem, kako je izvijestio. Briana su upozorili na vjerojatnost da njegova supruga neće moći govoriti dugo nakon što se konačno probudi. No, vitalnost joj se brzo vratila, a kada je došla k sebi, Tina nije mogla prestati govoriti, podijelivši s obitelji sve detalje svog “zagrobnog života”. Nakon samo četiri dana Tina je otpuštena iz bolnice, a kasnije je svoje iskustvo pretočila u knjigu pod naslovom “Raj… stvaran je: Kako umiranje mijenja život”.
U ovom odjeljku ona artikulira kako je njezin susret s nebeskim svijetom utjecao na njezin pogled na život i dao novo značenje pojmu smrti. Naime, Tina vjeruje da je 27 minuta tijekom kojih je proglašena mrtvom, prema riječima liječnika, provela u raju. U opisu knjige Tina je izjavila da, transformirana smrću i obogaćena vremenom na nebu, njezino djelo prenosi poruku nade za one koji se plaše i utjehu za one koji tuguju zbog gubitka voljenih.
Njezina nećakinja, Maddie Johnson, bila je duboko dirnuta cijelom pričom, nagnavši je da rukom napiše riječi koje je Tina napisao nakon povratka u život. “Njena priča je toliko autentična da bi bilo šteta ne podijeliti je. Vratila mi je vjeru u vjeru koja se često zanemaruje”, poručila je na Instagramu. Tinin izvještaj, iako fascinantan, također potiče znanstvena istraživanja iskustava kroz koja pojedinci prolaze tijekom kliničke smrti.
Kako se istraživanje ovih fenomena nastavlja, priče poput Tininove duboko odjekuju i pružaju utjehu nebrojenim pojedincima diljem svijeta. Istraživanja pokazuju da, iako se većina pojedinaca ne sjeća vremena kada su bili klinički mrtvi, otprilike 10 do 20 posto njih navodi da je doživjelo neki oblik vizualnog ili osjetilnog fenomena tijekom tog razdoblja. Iako se čini da ove epizode imaju mističnu kvalitetu, znanstvenici napreduju prema otkrivanju stvarnosti onoga što se događa tijekom tih iskustava bliskih smrti. Godine 2013. istraživači sa Sveučilišta u Michiganu proveli su studiju koja je uključivala skupinu štakora.
Izvješća pokazuju da razina moždane aktivnosti opažena neposredno prije smrti premašuje onu opaženu tijekom vrhunca stanja budnosti i svijesti. “Među mnogima prevladava uvjerenje da mozak nakon kliničke smrti postaje neaktivan ili hipoaktivan, pokazujući smanjenu aktivnost u usporedbi s budnim stanjem; međutim, želimo pokazati da je ta ideja nedvosmisleno netočna”, rekao je dr. Jimo Borjigin, voditelj istraživačkog tima. Zaključio je da je, ako ništa drugo, značajno aktivniji tijekom procesa umiranja nego u budnom stanju.
