Novembar je mjesec u kojem se završava sa prpremom zimnice i kada se kiseli kupus. Kod nas u regiji skoro svaka porodica priprema kupus za kiseljenje a postoje različiti recepti i procedure.
Pri kiseljenju kupusa česta je pojava viška soli. U takvim slučajevima mnoge domaćice listove kelja prije pripreme sarme ili podvarka isperu hladnom vodom kako bi uklonile višak soli. Suprotno tome, neki pojedinci stavljaju očišćeni krumpir u posudu s kiselim kupusom, misleći da će upiti višak soli. Problem je, međutim, što krumpir kuhanjem upija sol pa sirovi neće biti vrlo učinkoviti, smatra Krstarica. Nema razloga za brigu, jer za preslani kiseli kupus postoji lijek.
- Iskusni domaćice preporučuju da se u lonac s kupusom dodaju mrkva i zelene rajčice, koje će pomoći upijanju viška soli iz salamure i kiselog kupusa. S obzirom na veličinu bačve ili kace, kao i količinu kiselog kupusa, treba dodati otprilike 2 kg očišćene mrkve i isto toliko opranih zelenih rajčica. Ove rajčice treba izbockati vilicom kako bi bolje upile sol iz bačve.
Ako se i ova metoda pokaže neučinkovitom, možete pribjeći tradicionalnom pristupu ispiranja listova kupusa u hladnoj vodi kako biste uklonili višak soli. Ponavljajte ovaj postupak dok ne postignete željenu razinu slanosti kiselog kupusa. Osim toga, pripazite na sol i začine koje stavljate u mljeveno meso jer će riža u nadjevu za sarme upiti dio viška soli.
Bonus tekst:
U zapadnoj Africi, osnovne namirnice poput kikirikija, graha i slanutka, zajedno s raznim žitaricama, bitne su komponente lokalne prehrane. Visoke razine proteina i vlakana u mahunarkama čine ih vrijednom komponentom svakodnevnih obroka. Obično se koriste u juhama ili varivima, mahunarke su istaknute u jelima poput juhe “egusi”, koja uključuje sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Kulinarske tradicije istočne Afrike, poznate po svojoj vlažnoj klimi koja podržava uzgoj raznolikog voća i povrća, predstavljaju široku lepezu svježih namirnica.
U Keniji, na primjer, tradicionalno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, obično prati različito povrće i meso. Štoviše, cijelo svježe voće poput manga, ananasa i papaje obično se uživa ili se pretvara u sok. Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti u sjevernoj Africi podržavaju cvjetanje uzgoja aromatičnog bilja i začina, što rezultira prehranom koja je i raznolika i ukusna. Lokalnu kuhinju karakteriziraju jela kao što su couscous, koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari, te tagine, jedinstveno sporo kuhano jelo koje se priprema u posebnom loncu.
Tipično, ključni sastojci uključuju janjetinu i piletinu, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta dodaju dubinu i bogatstvo ovim kulinarskim kreacijama. Tropske šume središnje Afrike pružaju obilje izvora hrane koji su sastavni dio regionalnih jela. Ova sorta obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lišćem koje se obično koristi u juhama i varivima. Jedno popularno jelo poznato kao “gulaš” sadrži mješavinu povrća i mesa, često pojačanu lokalnim biljem i začinima, što dovodi do odvažnih okusa i značajnih nutritivnih prednosti.
Uz ove raznolike regionalne značajke, fokus na ishranu u Africi naglašava očuvanje prirodnih resursa i uključivanje lokalnih sastojaka. Mnoge zajednice diljem kontinenta sudjeluju u metodama uzgoja i pripreme hrane koje su usmjerene na održivost, smanjujući otpad dok povećavaju nutritivnu vrijednost. Tradicionalne prakse poput fermentacije, sušenja i dimljenja obično se koriste za očuvanje hrane i produljenje njezinog roka trajanja. Tipična afrička prehrana nudi značajne zdravstvene prednosti.
Konzumiranje raznolikog asortimana cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća potiče životni stil bogat vitaminima, mineralima i vlaknima. Ova metoda prehrane naglašava konzumaciju neprerađene i prirodne hrane, što može pomoći u prevenciji kroničnih bolesti poput bolesti srca i dijabetesa. Nadalje, afrička kuhinja njeguje snažnu vezu s kulturnom baštinom i tradicijom stanovnika kontinenta. Svaki obrok pripovijeda priču o povijesti, vjerovanjima i kolektivnim vrijednostima, čineći vrijeme obroka vitalnom komponentom kulturnog identiteta i društvenog angažmana.
