Već skoro tri decenije na našem prostoru su jako popularne sapunice koje imaju po nekoliko stotina epizoda. U početku su bije najpopularnije španske i meksičke a onda su primat preuzele turske.
- Mnogo serija u Turskoj brzo jsu završile sa emitovanjem zbog značajnog pada prihoda od oglašavanja koji su u 2024. pali za gotovo pedeset posto. Kako piše turski list “Haberler”, ekonomska kriza nije poštedjela ni televizijsku industriju, što je rezultiralo prekidom brojnih projekata. Odluku o prestanku emitiranja do 13 serija potaknuo je značajan pad prihoda koji su smanjeni za pedeset posto. Prema Haberlerovim riječima, osam serija koje su ušle u finale nedavno se počelo emitirati, dok preostalih pet završava drugu sezonu.
Bonus tekst:
Kulinarske tradicije Afrike složene su i raznolike, oblikovane tijekom mnogih stoljeća različitim kulturama, geografskim obilježjima i klimatskim uvjetima. Širok izbor hrane lokalnog porijekla čini osnovu afričke prehrane, koja je uvelike oblikovana različitim klimama i običajima koji se nalaze u različitim regijama. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do prehrane koja se prvenstveno sastoji od žitarica kao što su kukuruz, proso i sirak.
- Fufu, popularno jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća poput jama ili manioke, dok se banku, obično napravljen od kukuruza ili prosa, često poslužuje kao prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrani Zapadne Afrike mahunarke, uključujući kikiriki, grah i slanutak, zajedno sa žitaricama, imaju veliku važnost. Značajan sadržaj proteina i vlakana u mahunarkama čini ih vrijednim dodatkom svakodnevnim obrocima.
Obično uključene u juhe ili variva, mahunarke su istaknute u jelima kao što je “egusi” juha, koja kombinira sjemenke dinje s mesom ili ribom. Istočna regija Afrike, poznata po svojoj vlažnoj klimi pogodnoj za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, nudi bogat izbor svježih namirnica unutar svoje kulinarske tradicije. Značajan primjer je tradicionalno kenijsko jelo ‘ugali’, napravljeno od kukuruza i obično popraćeno raznim povrćem i mesom. Štoviše, prevladava svježe voće, uključujući mango, ananas i papaju, koji se obično konzumiraju cijeli ili u obliku soka.
Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti Sjeverne Afrike potiču cvjetanje uzgoja aromatičnog bilja i začina, pridonoseći prehrani koja je i raznolika i ukusna. Srce domaće kuhinje čine jela kao što su couscous koji se sastoji od parenih sitnih žitarica i tagine, jelo koje se polako kuha u prepoznatljivom loncu. Ključni sastojci poput janjetine i piletine obično su uključeni, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta ovim jelima daju snažan okus. U središnjoj Africi obilje tropskih šuma pruža raznolik niz izvora hrane koji doprinose regionalnoj kulinarskoj praksi.
Ovaj asortiman uključuje korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lišćem koje se koristi u juhama i varivima. Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često obogaćeno autohtonim biljem i začinima, pružajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Uz ove različite regionalne karakteristike, fokus Afrike na prehranu daje prioritet očuvanju prirodnih resursa i uključivanju sastojaka lokalnog porijekla.
Diljem kontinenta, različite zajednice uključene su u održivi uzgoj i praksu pripreme hrane čiji je cilj smanjiti otpad uz povećanje hranjive vrijednosti. Uobičajeno se koriste tradicionalne metode za očuvanje hrane i produljenje roka trajanja, kao što su fermentacija, sušenje i dimljenje. Tipična afrička prehrana nudi značajne zdravstvene beneficije jer konzumacija širokog izbora cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća potiče stil života bogat vitaminima, mineralima i vlaknima. Ovakav način prehrane, usredotočen na prirodnu i nerafiniranu hranu, ima potencijal spriječiti kronične bolesti poput dijabetesa i bolesti srca.
Štoviše, afrička kuhinja njeguje duboku povezanost s kulturnom baštinom i običajima stanovnika ovog kontinenta. Svaki obrok priča priču o povijesti, vjerovanjima i kolektivnim vrijednostima, čineći vrijeme obroka vitalnom komponentom kulturnog identiteta i društvenog angažmana.
Iako globalizacija unosi nove utjecaje u afričku kuhinju, osnovni principi i metode pripreme hrane čvrsto su ukorijenjeni u stoljetnim tradicijama koje se prenose generacijama. U biti, afrička prehrana obuhvaća više od same prehrane; utjelovljuje duboku kulturnu baštinu, ekološki sklad i zdravu prehranu koja pridonosi sveukupnom blagostanju zajednice.
